JAZZ

Prva privatna gimnazija s pravom javnosti

Trg Katarine Zrinske 5

Zagreb

MATURALNI RAD IZ GLAZBENE UMJETNOSTI

NA LJETNOM ROKU MATURE 2005./2006.

JAZZ 959f53j

JAZZ 959f53j

SADRZAJ

1. UVOD

2. IMPROVIZACIJA

3. GLAZBALA I ZVUK

4. NASTANAK I POVIJEST JAZZ 959f53j A 

4. 1. SPIRITUAL I GOSPEL

4. 2. NEW ORLEANS

4. 3. RAGTIME

4. 4. BLUES

4. 5. SWING

4. 6. BEBOP

4. 7. COOL JAZZ 959f53j

4. 8. FREE JAZZ 959f53j

4. 9. FUSION

5. ZAKLJUÈAK

6. POPIS LITERATURE

1. UVOD

Odabrao sam ovu temu za svoj maturalni rad jer sam oduvijek zelio znati vise o jazzu kako bih ga mogao bolje razumjeti. Znao sam da æu, pisuæi o tome, puno nauèiti, i da æe mi, kad zavrsim radnju, biti pravo zadovoljstvo slusati tu vrstu glazbe. To se i ostvarilo. Sada kada slusam neki jazz-sastav, mogu ga otprilike svrstati u razdoblje i vrstu jazza. Mogu takoðer lakse prepoznati sva glazbala, i formu skladbe.

U svom sam radu prije svega odluèio objasniti od èega se sve jazz sastoji. U cjelinama "Improvizacija" i "Glazbala i zvuk" objasnio sam koje tehnike sviranja koriste glazbenici, koja glazbala koriste, kakva je struktura jazza, i na èemu se jazz temelji. Zatim sam objasnio povijesni razvoj jazza u cjelini "Nastanak i povijest jazza". Kako su godine prolazile, jazz se mijenjao, i nastajali su novi stilovi. Svaki stil ima svoje karakteristike: karakteristièna glazbala, zvukove, pa i izvoðaèe. Uz svaki sam stil spomenuo nekoliko najvaznijih glazbenika koji se istièu i napisao nesto kratko o njima. Rad sam podijelio na ovaj naèin zato sto smatram da je ovo najjednostavniji naèin da objasnim jazz. Jazz ima dugu povijest, i njegova vaznost je velika, i prema tome nije ga jednostavno ukratko opisati. Iz jazza su se razvile sve dansnje popularne vrste glazbe, koje veæina ljudi slusa. Smatram da bi svatko trebao znati nesto o jazzu posto je tako bitan za razvoj glazbe. Veæina ljudi koji slusaju glazbu ne znaju ni sto slusaju, od kuda je to doslo, i zasto zvuèi bas tako. Zato sam ja, iz postovanja prema ovoj izvanrednoj vrsti glazbe, napisao ovaj rad, da si odgovorim na ta pitanja.

''Svatko moze uzivati u jazz izvedbi ne znajuæi imena glazbenika koji sudjeluju u toj izvedbi ili niti jedan dio jazz povijesti. Meðutim, uzitak slusanja se moze znatno poboljsati prikupljanjem znanja o povijesti glazbe i njenih izvoðaèa''

(John Chilton: "Jazz")

2. IMPROVIZACIJA

Improvizacija je bit i osnova jazz glazbe. Po tome se jazz istièe u mnostvu stilova zabavne glazbe, i zbog toga se izvoðaèi i sama glazba cijene. Naravno, postoje i zadani dijelovi jazz skladbi, npr. tema ili oblik skladbe, ali improvizacija donosi svjezinu zvuka u jazzu. Improvizacija je ustvari stvaranje glazbe na licu mjesta, a ne sviranje po notama. Izvoðaèi imaju zadanu temu, na koju improviziraju. Kada bismo takav oblik usporeðivali s klasikom, mogli bismo reæi da jazz ima oblik teme s varijacijama. Postavlja se i pitanje pripada li jazz klasiènoj glazbi? Uzrok ovoj nedoumici je sama improvizacija. Ona ne postoji u klasiènoj glazbi, jer se u klasici glazba zapisivala u notnom zapisu, a improvizacija se ne zapisuje. Kada bi se zapisala, to vise ne bi bila improvizacija. Improvizirati se, naravno, moze na svakom glazbalu i dobra improvizacija se poznaje po tome sto glazbenik na pamet kombinira razlièite note i slaze ih tako da zajedno dobro zvuèe. Ta se tehnika improviziranja moze nauèiti na Jazz akademiji. Izvoðaè varira temu, i modulira njenu visinu i tempo. Niti jedna improvizacija unutar skladbe nije slièna zadanoj temi. Tehnika improviziranja se uglavnom koristi kada za vrijeme skladbe izvoðaè ima solo dionicu i zeli pokazati svoje umijeæe sviranja. Tijekom skladbe sva glazbala koja sudjeluju u izvoðenju imaju svoju solo dionicu. Temeljni harmonijski uzorak od 32 takta koji se koristi u jazzu je korus. (engl. chorus). Najèesæi oblik jazz skladbe je sljedeæi: korus 1, tema, korus 2, 1. varijacija, korus 3, 2. varijacija, korus 4, 3. varijacija. Naravno, oblik jazz skladbi moze biti i drugaèiji. Iskusniji jazz glazbenici, i obozavatelji jazz glazbe su znali odrzavati tzv. jam-session, sto bi znaèilo spontano, slobodno improviziranje jazz-glazbenika za vlastiti uzitak, obièno bez sire publike. Jam-sessioni su bili osobito popularni u vrijeme swinga. Kreativni jazz-glazbenici, zeljni kvalitetne improvizacije i glazbe, koja je u swingu svedena na minimum, okupljali su se poslije koncerata, i improvizirali sebi za uzitak. Oni koji nisu sudjelovali u muziciranju obièno su bili poznavatelji glazbe, koji jednako uzivaju u improvizaciji.

3. GLAZBALA I ZVUK

Jazz koristi mnogo razlièitih glazbala. Puhaèkih, gudaèkih, trzalaèkih, s tipkama, razne udaraljke, itd. Glazbala u jazzu dijelimo na: solistièke i ritamske. Ritamska glazbala su temelj svakog jazz sastava. Ona daju stalan puls, harmonijsku podlogu i ritamsku raznolikost. Èine ih klavir, kontrabas, udaraljke, i ponekad bendzo ili bas gitara. Solistièka glazbala u jazzu mogu biti: truba, saksofon (sopran, alt, tenor ili bas), klarinet, vibrafon, trombon, i ponekad rog, flauta i violonèelo, pa èak i klavir. To glazbalo u jazzu ima iskljuèivo ulogu ritamskog glazbala, za razliku od klasike u kojoj ima ulogu solistièkog. Odabir glazbala u jazz-sastavu daje mu prepoznatljivu boju. U big bandovima, sastavima koji se sastoje od 10 do 15 sviraèa, zna biti i vise istih glazbala, dok se u malim combo sastavima, koji imaju 2 do 8 sviraèa, neka glazbala ni ne koriste. Postoje jos i jazz-orkestri koji se sastoje od vise od 20 sviraèa. Jazz je vrsta glazbe koja najvise istièe puhaèka glazbala i udaraljke. Limeni puhaèi znaju modulirati boju zvuka svojih glazbala, uporabom raznih prigusivaèa. Takve prigusivaèe nazivamo sordino. Mogu biti naèinjeni od drveta, plastike, ili metala, a ovisno o tome mijenja se boja zvuka glazbala. Postoje tri vrste sordina; lonèasti, obièni i torpedo sordino. Najistaknutiji trubaè koji je koristio sordino bio je Miles Davis. Sto se tièe zvuka, jazz glazbenici traze nove zvukove i eksperimentiraju sa svojim glazbalima da bi dobili sto veæu izrazajnost i individualnost. Zato i koriste razne metode kojima mijenjaju boju. Poznati trubaè Dizzie Gillespie na svojoj je trubi savinuo glavnu cijev prema gore, da bi postigao drugaèiju boju. Zbog takvih i sliènih promjena je svaki izvoðaè imao karakteristièan zvuk i lakse se moglo razlikovati sviranje dva jazz-trubaèa, nego dva klasièna trubaèa. Individualnost zvuka se dobiva i razlièitim naèinima sviranja, koji ukljuèuju neèiste tonove i uporabu vibrata, glisanda i sliènih zvuènih efekata. Vibrato je zvuèni efekt pri kojem ton treperi na odreðenoj visini, a glisando je najbrzi naèin nizanja ljestviènog niza uzlazno ili silazno. Neki jazz-pjevaèi su prepoznatljivi po svojim hrapavim i promuklim glasovima, neki po sapatu, iznenadnim uzvicima i slièno. Jazz je jako emocionalna glazba sto se moze èuti po glasu pjevaèa, naèinu njihovog pjevanja, a i po zvuku glazbala. Za ritam jazza je vazan i swing (engl. njihanje), koji se odnosi na slobodu ritamskog izvoðenja. U odnosu na èvrsti metarski puls klasiène glazbe, jazz-sviraèi mogu usporavati ili ubrzavati tempo. To stvara dojam nepreciznosti. Takav tempo je tesko zapisati, a i kad postoji zapisan, izvoðaèi ga se ne pridrzavaju striktno, nego samo okvirno. S razvojem jazza ritam je postajao sve slozeniji i nepravilniji. Fleksibilne i promjenjive su isto tako i jazz melodije. Tonska graða je durska ljestvica sa snizenim 3., 5. i 7. stupnjem. No koriste se i druge ljestvice, poput starih naèina.

4. NASTANAK I POVIJEST JAZZ 959f53j A

Prvi poèetci jazza su se pojavili negdje krajem 19. stoljeæa u juznim krajevima SAD-a, gdje su crni robovi radeæi na plantazama pamuka, pjevusili svoje afrièke melodije. Tamo su stvorili svoju vlastitu kulturu, u kojoj je najvazniju ulogu imala njihova narodna, folklorna glazba. Za vrijeme rada su pjevali radne pjesme, kako bi se ohrabrili, i olaksali si posao. Ritam pjesme im je ujedno bio i ritam rada. Naèin izvoðenja koji su najvise koristili bio je "call and response", sto znaèi poziv i odgovor. Jedan pojedinac je otpjevao prvi dio, koji zvuèi kao pitanje, tj. poziv, a skupina mu odgovara, takoðer pjevanjem. Pjevali su jos i duhovne pjesme (spiritual i gospel), te blues. Ove pjesme su stvarali nepismeni glazbenici i to bez razmisljanja, prema vlastitom nadahnuæu i raspolozenju. To se improviziranje do dana danasnjeg zadrzalo u jazzu, i postalo njegovom glavnom znaèajkom. Veliki utjecaj na malo kasniji, razvijeniji jazz imali su bijeli glazbenici i europska glazbala. Takva vrsta jazza je zapravo amerièka glazba koja koristi europska glazbala i harmoniju, koji se spajaju s afrièkim melodijama i ritmovima. Korijen tog jazza je glazba s ulica amerièkog grada New Orleansa, preko kojeg se jazz razvijao sjeverno do Memphisa, St. Louisa, i konaèno do Chicaga.

4. 1. SPIRITUAL I GOSPEL

Spiritual je jedna od vrsti glazbe jazza koju su crni robovi pjevali radeæi na plantazama, duhovna glazba s juga Amerike, koja se nakon ukidanja ropstva prosirila po ostalim krajevima SAD-a. U spiritualu se spajaju europske crkvene pjesme s folklorom amerièkih crnaca. Crnci su pjevali o patnjama zidovskog naroda iz Starog zavjeta, i na taj naèin izrazavali svoju tugu, probleme i jade. Te pjesme su pjevali u crkvama za vrijeme bogosluzja, i to s puno zanosa, pljeska, udaranja nogu i ritmièkih pokreta tijela. Ovakve pjesme zive jos i danas, naroèito u baptistièkim crkvama. Oko 1920. godine nastaju nove duhovne pjesme, koje se nazivaju gospel (eng. evanðelje).

4. 2. NEW ORLEANS

New Orleans je bio grad u kojem su se poèeli mijesati europska glazbala i harmonija s afrièkim melodijama i ritmovima. Ti èimbenici tvore jazz. Na poèetku se jazz svirao na ulicama, i sve dogaðaje su pratili orkestri. Napoznatiji umjetnici koji su dosli iz ovoga grada bili su Louis Armstrong, Sidney Bechet, Baby i Johnny Dodds, Freddie Keppard i Jimmy Noone. Uz New Orleans se veze i pojam "Dixieland Jazz". Poèetkom dvadesetog stoljeæa je grad bio glavno financijsko i komercijalno srediste regije, a ujedno i francuska kolonija. Zbog toga je dolazilo mnogo drugih naroda, a naroèito Francuza i Talijana. Tada se javio problem tiskanja novca. Postavilo se pitanje treba li se novac tiskati na francuskom ili na engleskom jeziku. Na kraju su novèanicu s jedne strane tiskali na engleskom, a s druge na francuskom. Novèanica od deset dolara bila je posebno istaknuta. Na poleðini je bilo na francuskom napisano deset, tj. "dix".

slika 1. LOUIS ARMSTRONG (1900. - 1971.)

Slavni trubaè i pjevaè, Louis Armstrong, nadimka "Satchmo", jedan je od najveæih jazz-glazbenika uopæe. Svoju glazbenu karijeru zapoèeo je pjevajuæi i svirajuæi u neuglednim lokalima sirotinjskih èetvrti New Orleansa, da bi vrhunac svoje karijere istaknuo nastupima u prestiznim svjetskim dvoranama kao sto je Metropolitan. Louis je roðen u jednoj siromasnoj èetvrti New Orleansa. U èetrnaestoj godini je nauèio svirati kornet i uskoro poèeo svirati po noænim klubovima. U 22. godini je otisao u Chicago, gdje je vrlo brzo utemeljio sastav "Louis Armstrong's Hot Five". Snimke s ovim sastavom uèinile su ga vodeæim trubaèem i pjevaèem u SAD-u. Nakon 1930. godine svirao je u razlièitim sastavima sirom svijeta i sudjelovao u mnogim filmovima. U 69. godini je postigao najveæi uspjeh pjesmom "What A Wonderful World". Uveo je scat singing, sto je pjevanje melodije s besmislenim slogovima.

Kasnije u dvadesetom stoljeæu, sve vise Amerikanaca dolazi na podruèje New Orleansa i dobivaju naziv "dixiji". Posto su "dix" novèanice bile omiljene u cijeloj Louisiani, cijela regija se povezala s pojmom "dixie", pa je to podruèje nazvano "The Land of the Dixie". "Dixieland Jazz" je vrsta glazbe koja se pojavila oko 1916. godine. Dobila je ime po tadasnjem glavnom, i jedinom sastavu: "Original Dixieland Jazz Band". Glazba koju su svirali je bila drugaèija od svega dotada, i publika im jednostavno nije mogla odoljeti. Osnivaè sastava bio je Dominic La Rocca. Upravo je on 1917. godine predstavio publici ovu novu vrstu glazbe. Iste je godine sastav snimio prvu ploèu, uz pomoæ koje se glazba brzo prosirila po cijeloj zemlji i tako postala popularna. Taj sastav postoji jos i danas, naravno u novoj postavi, na èelu s Jimmyjem La Roccom (sin Dominica) koji nastavlja oèevu tradiciju, i svira po cijelom svijetu. Tijekom dvadesetog stoljeæa jazz je prosao kroz mnoge promjene. Najprije se svirao na ulicama, po barovima, noænim klubovima i bordelima u predgraðu New Orleansa, a zatim se prosirio i na druge gradove. Dugo se na jazz gledalo kao na plesnu glazbu koju su osuðivali zbog pretjerane erotiènosti koja je uz nju bila vezana. Nakon èetrdesetih godina nastali su brojni drugi jazz stilovi namijenjeni slusanju, kao npr. Bebop, Cool jazz, Free jazz i Fusion. Danas se jazz slusa u koncertnim dvoranama, uèionicama skola i jazz-klubovima, ali i uèi na jazz-akademijama. Jazz vise nije glazba ulice i masovne publike, veæ glazba uzeg kruga ljubitelja.

slika 2. Jazz klub u New Orleansu sredinom dvadesetog stojeæa.

4. 3. RAGTIME

Ragtime i blues su izuzetno vazni za razvoj jazza. Nastali su otprilike u isto vrijeme. Naziv ragtimea potjeèe od engleske rijeèi ragged time sto znaèi izlomljeni takt, a odnosi se na ritam skladbe. Ragtime je stil glazbe koji se izvodi uglavnom na klaviru, i razvili su ga afroamerièki pijanisti. Njegov oblik potjeèe od europskih koraènica, a ritam od afrièke folklorne glazbe. Dva najpoznatija ragtimea su "Maple Leaf Rag" i "The Entertainer", oba od poznatog ragtime skladatelja Scotta Joplina.

slika 3. SCOTT JOPLIN (1868.-1917.)

Bio je najveæa legenda ragtimea. Iako su se mnogi isticali u svijetu ragtimea, Scott Joplin ga je razvio do krajnjih granica. Imao je san pretvoriti ragtime u elitnu glazbu, udaljiti ga od saluna i javnih kuæa St. Louisa, te ga uvesti u koncertne dvorane. Neke njegove skladbe zato i teze prema statusu koji su imale Chopinove ili Straussove. Nazalost, njegov je san ignoriran, pa su skladbe dosle u sukob s vremenom. Napisao je balet i dvije opere, od kojih je njegova opera "Treemonisha" dozivjela velik neuspjeh, i autor je pao u tesku depresiju, koja ga je odvela do ludila i umobolnice, u kojoj je 1917. umro. Nakon smrti je pao u zaborav, jer su u to doba njegovu glazbu smatrali manje vrijednom, a njegova se popularnost ponovno vratila sedamdesetih godina proslog stoljeæa nakon filma "Zalac" s njegovim ragtimeom "The Entertainer".

"Maple Leaf Rag" dobio je ime po salunu u gradiæu Sedalia, u drzavi Missouri, gdje je Scott Joplin radio kao pijanist. Nakon objavljivanja tog ragtimea, 1899. godine, rasprodan je u stotinama tisuæa primjeraka. Ragtime je u dvodobnoj mjeri, i izvodi se u umjerenom tempu koraènice. Pijanist u gornjoj dionici vodi stalno sinkopiranuÑ melodiju, dok donja dionica sluzi kao ritamska podloga. Razni jazz glazbenici su èesto uzimali melodije ragtimea za svoje improvizacije. Sinkopiranje melodije, stalan metarski, tj. ritamski udar, kao i pijanistièki stil ragtimea bili su vazne za napredak i razvoj jazza. Od 1900. do 1910. godine ragtime je zarazio Ameriku, tako da su ljudi poèeli organizirati natjecanja u sviranju ragtimea, a sviraèi bi dobivali i po 25.000 $ nagrade. Otvarane su i skole za ragtime, i objavljivani su priruènici za sviranje. Za ovu vrstu glazbe i glazbeno razdoblje se najvise vezu stari parobrodi, koji su plovili po rijekama Mississippi i Missouri u SAD-u, na kojima je uvijek netko na klaviru svirao ragtime, a ljudi su se zabavljali kockajuæi u kockarnicama.

4. 4. BLUES

Blues je jednako kao i ragtime, vazan izvor jazza. Naziv blues potjeèe od izraza "the blue devils", sto znaèi "plavi ðavoli", a u prenesenom se znaèenju odnosi na potistenost, lose raspolozenje, tugu, bijedu. Potjeèe iz afroamerièke folklorne glazbe, a pjevao se najèesæe uz pratnju gitare ili bendza. Blues je postao izrazito popularan u dvadesetim godima 20. stoljeæa, kada su se ploèe Bessie Smith, Billie Holiday i drugih blues-pjevaèa prodavale u milijunima primjeraka.

slika 4. BESSIE SMITH (1894.-1938.)

"Kraljica Bluesa" Bessie Smith bila je uz Billie Holliday najveæa i najslavnija pjevaèica bluesa dvadesetih godina proslog stoljeæa. Od 14. godine svog zivota poèela je razvijati glas i talent. U izvedbama se koristila gotovo instrumentalnom tehnikom tonskih varijacija i ritmièki se sluzila stankama i zaostatcima u ritmu. Njene izvedbe nalik su instrumentalnom jazzu, bas zbog tog naèina pjevanja koji je podsjeæao na sviranje nekog glazbala. Prije nego sto su ju dotukli alkoholizam i pad popularnosti, Bessie je snimila svoju petu ploèu, koja je bila najbolja, i najpopularnija. Umrla je tragiènom smræu 1938. u automobilskoj nesreæi.

Vokalni blues je izrazito osoban i osjeæajan naèin pjevanja. Sadrzi odreðenu senzualnost i bol zbog prijevare, usamljenosti ili neuzvraæene ljubavi. Blues-pjevaèi imaju poseban stil pjevanja koji prepoznajemo po uporabi neèistih tonovaÑ, a melodija se gradi na blues-ljestvici, karakteristiènoj po tzv. blue notes koji nastaju snizenjem treæeg, petog i sedmog stupnja dura. Tempo je takoðer vrlo neodreðen i nepravilan. Osnovna cjelina bluesa je strofa od tri stiha: a a1 i b. Prvi stih (a) se ponavlja, ali s varijacijama (a1), i nakon tog variranog prvog stiha slijedi novi stih (b).

slika 5. BILLIE HOLIDAY (1915.-1959.)

Svoje prve nastupe Billie je imala u Harlemu. U 18. godini ima prve zajednièke nastupe s drugim jazz sviraèima. Tako je poèela graditi svoj glazbeni stil unutar jazza i bluesa. Bila je duboko pogoðena rasnim konfliktima, netrpeljivosæu i segregacijom koja ju je ponizavala i na pozornici. U tom razdoblju preobrazila se u "Lady Day", izlazeæi na pozornicu s bijelom gardenijom u kosi. ''Lady Day'' je gotovo cijeli svoj zivotni vijek provela ovisna o drogama, puseæi marihuanu od rane mladosti, ali ono sto ju je potpuno unistilo je bio heroin. Jedino sto je kontinuirano uzdizala bile su njezine pjesme, melankoniène, strastvene i erotiène, a s druge strane bila je njezina uroðena otmjenost i glamour. Nazalost, umrla je rano, u 44. godini, od ciroze jetre u New Yorku gdje je i sahranjena.

slika 6. B B KING

Jedan od najveæih blues gitarista zapoèeo je svoju karijeru tih godina dvadesetog stolje a u vrijeme kada ga je njegov zvuk izdvajao iz gomile te mu pomogao da postane jedan od najutjecajnijih R&B glazbenika Amerike On je takoðer jedan od rijetkih blues izvoðaèa koji je uspio migrirati u mainstream zahvaljujuæi hitovima "I Like To Like The Love" i "When Love Comes To Town". Nedavno je navrsio 80 godina.

4. 5. SWING

Swing je stil jazza koji je prevladavao u razdoblju od 1930. do 1945. To doba su nazvali erom swinga. Swing je svirao veliki izvodilaèki sastav, koji nazivamo big band. Snazan zvuk takvog sastava mogao je ispuniti velike plesne dvorane koje su nicale po cijeloj Americi. Swing je bila komercijalizirana glazba namjenjena masovnoj publici. Mnogi slavni glazbenici imali su svoje orkestre i big bandove. Ti su orkestri u tridesetima i èetrdesetima bili popularni kao rock-grupe u pedesetima. Najpoznatije swing pjevaèice su bile Sarah Vaughan i Ella Fitzgerald.

slika 7. ELLA FITZGERALD (1917. - 1996.)

Odrasla u New Yorku, Ella je 1934. u dobi od 16 godina, otisla u legendarni harlemski Apollo Theater gdje se prijavila za amatersko natjecanje u plesu.  Natjecanje amatera poèelo je odmah iza nastupa profesionalaca; zadnje su, meðu njima, bile legendarne plesaèice, sestre Edwards, koje su svojim nastupom digle publiku na noge.  Na smrt preplasena, pozvana na pozornicu odmah iza sestara Edwards, ona umjesto da je zaplesala, zapjevala. Tada je poèela jedna od najblistavijih karijera u povijesti glazbe. Imala je briljantan, bljestav, i pokretljiv glas pun zivotnog veselja koji æe ostati jedna od najimpresivnijih pojava jazza. Upravo je ona dala pravo znaèenje terminu "scat singingÑ U karijeri dugoj 58 godina, tijekom koje je primila 13 Grammyja i prodala preko 40 milijuna ploèa, Ella Fitzgerald je dovela balade, swing i bebop do najvisih razina. Umrla je 1996. u 78. godini.

Jedan od najvaznijih glazbala u swingu je saksofon. Zbog velikog broja èlanova, u ovakvim sastavima se vise nije moglo skupno improvizirati, nego su morali unaprijed dogovoriti improvizaciju da ne bi sluèajno doslo do nesporazuma i gresaka. Meðutim broj èlanova je donio bogatiju harmoniju nego u ranijem jazzu. Solo improvizacije su i ovdje prisutne, ali su sada kraæe. Istodobno sa swingom bio je i popularan boogie-woogie, sto je posebno brzi naèin izvoðenja bluesa na klaviru. Swing i boogie-woogie su bili popularni kao glazba za ples. Iz boogie-woogija se kasnije razvio rock and roll.

4. 6. BEBOP

Bebop se razvio u ranim èetrdesetim godinama dvadesetog stoljeæa. Nastao je kao pobuna mlaðih, uglavnom crnih jazz-glazbenika protiv komercijalizirane swing glazbe. Htjeli su da se vrati inividualna kreativnost kroz improvizaciju. Bebop skladbe, namijenjene pazljivom slusanju, izvodili su manji sastavi. U to vrijeme jazz-glazbenici poèinju shvaæati da su oni umjetnici, i da je jazz prava umjetnost, i ne zele svoju glazbu mijesati s lakom zabavom, plesom, pjevanjem i komedijom. Prekinuvsi vezu s plesom, bebop prestaje biti zanimljiv mlaðoj publici. Sada jazz postaje sofisticirana glazba koja privlaèi ozbiljnu, intelektualnu publiku. Najveæi bebob glazbenici bili su saksofonist Charlie Parker, trubaè Dizzie Gilespie i pijanist Thelonious Monk. Veæina bebop-glazbenika ima izvrsnu tehniku sviranja, koja je neophodna za izvoðenje ovog stila. Glazbenici poèinju stvarati slobodne, virtuozne improvizacije na zadani harmonijski okvir. Tempo bebopa je brzi, fraze su dulje i slozenije, a akordi disonantniji nego u ranijim stilovima. Upravo po tim znaèajkama bebop pripada modernoj vrsti jazza.

slika 8. CHARLIE PARKER (1920. - 1955.)

Charlie "Bird" Parker, bio je altsaksofonist, vodeæa liènost bebopa, najveæi i najbolji saksofonist svih vremena. Velik utjecaj imao je ne samo na saksofoniste, veæ i na sve druge jazz-glazbenike. Napustio je skolu s petnaest godina, kada je postao profesionalni jazz-glazbenik. Zivio je u New Yorku i sudjelovao na brojnim jam sessionima u Harlemu. Prve snimke bebopa snimio je 1944. godine i uskoro postao vodeæi solist u jazz-klubovima. Parker je bio cijenjeni jazz-glazbenik, s brojnim osobnim problemima, ukljuèujuæi drogu, alkohol, i emocionalnu nestabilnost. Umro je 1955. godine u 34. godini zivota.

slika 9. DIZZIE GILESPIE (1917.)

Poznati trubaè i rijeðe saksofonist, uz Louisa Armstronga i Milesa Davisa najznaèajniji je jazz-trubaè. Inovirao je, kako svirku samog glazbala, tako i glazbu velikih jazz-orkestara spojivsi velike orkestre i bebop. Prvu poduku trube je dobio od oca amatera. Razvio se u izvrsnog trubaèa koji je svirao po mnogim sastavima. Poznat je po svojim obrazima koji se napuhnu do ogromne velièine kad svira.

4. 7. COOL JAZZ 959f53j

Poèetkom pedesetih godina dvadesetog stoljeæa pojavio se stil u jazzu slièan bebopu, koji je od bebopa bio mirniji, suzdrzaniji i manje emocionalan. Nazvan je cool jazz, kao suprotnost hot jazzu koji je oznaèavao ranije stilove. Najznaèajniji glazbenici cool jazza bili su saksofonisti Lester Young i Stan Getz, pijanist Lennie Tristano, te trubaè Miles Davis.

slika 10. MILES DAVIS (1926. - 1991.)

Bio je jedan od znaèajnijih trubaèa dvadesetog stoljeæa. Ton mu je bio topao i senzibilan, kada je bilo potrebno rezak i ostar, a u drugim situacijama njezan i zavodnièki. Èesto je bio proglasavan trubaèem godine, a njegove su brojne ploèe dobivale najvise ocjene. Davis je trubu poèeo svirati kao desetogodisnjak. Svoju prvu vlastitu dobio je kao trinaestogodisnjak, a veæ kao srednjoskolac pridruzuje se skolskom i lokalnim sastavima. Godine 1944. dolazi u New York gdje studira na Julliard School Of Music. No, brzo napusta studij i poèinje aktivnije svirati po klubovima u 52. ulici. Poèeo je pod utjecajem Charlija Parkera, a nastavio vrlo kreativno u cool jazzu. Jedan je od uzora modernog jazza. Poslo mu je za rukom i osvojiti zahtjevniju europsku publiku. Posljednjih petnaest godina zivota proveo je eksperimentirajuæi s elektriènim glazbalima u rocku. Umro je vrlo loseg zdravlja 1991. godine u 65. godini zivota.

Izvoðaèi cool jazza svirali su meksim tonom i s manje vibrata, ne tezeæi snaznijim zvukovnim dojmovima. Djela su bila duza nego u bebopu i pod veæim utjecajem suvremene umjetnièke glazbe. Znalo se dogoditi i da su glazbenici rabili glazbala koja su do tada bila neuobièajena za jazz, kao rog, flautu, i violonèelo. Poèeli su rabiti i nove mjere, dotad neuobièajene za jazz. Na neke je cool jazz glazbenike utjecala i klasièna glazba, osobito djela J.S. Bacha. Do pedesetih godina dvadesetog stoljeæa vladali su amerièki glazbenici, a kasnije se javljaju i europski jazzeri.

4. 8. FREE JAZZ 959f53j

Tijekom sezdesetih godina dvadesetog stoljeæa, nekolicina jazz-glazbenika rabila je tradicionalni okvir jazz improvizacije i stvorilo free jazz. To je bio stil koji se temeljio na potpuno slobodnoj improvizaciji. Glazbenici su odbacili zadanu melodiju, harmoniju i oblik, a èesto nisu koristili niti tonsku graðu. Dakle, potpuno slobodan jazz. Free jazz je bio manje popularan nego ostale vrste, ali je znatno utjecao na daljnji razvoj jazza. Formirao se krajem pedesetih godina, a vrhunac je dostigao sezdesetih. Glavni predstavnici su bili Ornette Coleman i John Coltrane.

slika 11.

JOHN COLTRANE (1926. - 1967.)

Bio je glavni predstavnik free jazza. Saksofonist i skladatelj koji je izvrsno znao improvizirati. Èesto je improvizirao u ljestvicama koje su bile drugaèije od uobièajenog dura i mola, sto proizlazi iz njegova interesa za indijsku i arapsku glazbu. Bio je legenda jazza èijoj su vaznosti ravni jedino Louis Armstrong i Charlie Parker. Kao instrumentalist, Coltrane im je u tehnièkom i imaginativnom smislu bio ravan, a kao kompozitor nadmasivao je obojicu. U komponiranju se isticao zadivljujuæim brojem formi - blues, balade, duhovne pjesme, rapsodije, elegije, suite, slobodne forme i mjesavine raznih kultura.

4. 9. FUSION

Od kasnih sezdesetih nadalje na jazz je snazno utjecala nova popularna vrsta glazbe - rock. Jazz vise nije bio u sredistu popularnosti, pa je morao kombinirati nove stvari. Tako mijesanjem jazza i rocka nastaje jazz rock ili fusion. Stekao je popularnost kakvu je ranije imao samo swing. Fusion spaja jazz-improvizaciju s elektriènim glazbalima i èvrstim ritmom rocka. Vise istièe grupe sviraèa, melodijsku kombinaciju vise sviraèa, nego individualnost. Glavne liènosti fusiona su bili Miles Davis, Herbie Hanckok, John McLaughin i Chick Korea.

5. ZAKLJUÈAK

Dakle, u ovome sam radu pokusao objasniti osnove i bit jazza. Jazz je amerièka vrsta glazbe koja koristi europska glazbala i afrièke ritmove. Sviranje jazza se temelji na improvizaciji, sto je slobodno sviranje nota, a ne sviranje po prethodno zapisanoj glazbi. Improvizacija se ne zapisuje, jer kad bi se zapisala, to vise ne bi bila improvizacija, nego skladba. Tehnika improviziranja se moze nauèiti. Jazz ima dugu i raznoliku povijest. Nastao je krajem devetnaestog stoljeæa na plantazama u Americi gdje su crni robovi pjevusili kako bi si olaksali rad. Jazz je zatim dosao do New Orleansa, koji je postao srediste jazza, i iz njega se razvijao, i sirio po ostalim gradovima Amerike. Prvi oblici jazza su bili ragtime, spirituali i gospel. Ragtime su bile skladbe svirane na klaviru, a spirituali i gospel su bile crkvene duhovne pjesme s juga Amerike. Zatim je nastao blues, sto je uglavnom sjetna i melankolièna vrsta. Pjevaèi pjevaju o tuzi, nesretnim ljubavima, osjeæajima, itd. Nakon bluesa je nastao swing kojeg, za razliku od ostalih vrsta jazza, svira big band, i veliki orkestri. U swingu se teze improvizira, bas zbog tog velikog broja sviraèa, pa se glazba èesæe zapisuje. Swing je plesna glazba koja je privlaèila mladu publiku. Nakon swinga nastaje bebop koji se vraæa malim sastavima i improvizaciji, i time prestaje biti zanimljiv mladoj publici. Sada jazz postaje sofisticirana glazba koju ne slusaju svi, veæ samo iskusna manjina i glazbeni znalci, koji traze kvalitetu glazbe. Zatim se javlja cool jazz, koji je slièan bebopu, ali mirniji. Nakon cool jazza nastaje free jazz. Svira se potpuno slobodno, bez ikakvih tematskih ogranièenja, veæ se temelji samo na improvizaciji. I na kraju dolazi fusion, spoj jazza i rocka, koji je nastao u doba kad i rock - sezdesete godine dvadesetog stoljeæa. Jazz koristi elektrièna glazbala, i ritam rocka.

Jazz, naravno, ima jos mnogo smjerova i podsmjerova, ali sam izdvojio samo one najbitnije i najznaèajnije. Jazz se razvija paralelno s ostalim vrstama glazbe, pa tako danas postoji i elektronièki jazz, jazz-house, acid-jazz, i slièno. Meðutim, nijedna ova podvrsta ne se moze usporediti s vrijednosæu onog pravog, korijenskog jazza o kojemu sam pisao.

6. POPIS LITERATURE

John Chilton: Jazz, David McKay & Co. Inc., New York, 1979.

Ljiljana Sèedrov, Natasa Perak Lovrièeviæ, Ruzica Ambrus-Kis: Glazbeni Susreti 4. Vrste, 89.-103., Profil, Zagreb, 2004.

Brian Case, Stan Britt: Jazz-Enciklopedija, Mladost, Zagreb, 1980

Grupa autora: Ilustrirana Enciklopedija Glazbe, Veble Commerce, Zagreb, 2005

https://www.muzika.hr/