Documente online.
Zona de administrare documente. Fisierele tale
Am uitat parola x Creaza cont nou
 HomeExploreaza
upload
Upload




Jedan maleni cvet

Ceha slovaca


Jedan maleni cvet

Jedan maleni cvet
jos ni progovorio nije
a već je zano sve tajne Sunca
i sve sto zemlja krije.

Jedan maleni cvet
jos nije ni prohodo
a već je umeo sam da se hrani
svetlosću, vazduhom i vodom.

Jedan maleni cvet
na zna da čita i pise,
al' zna sta je zivot, sta je cvet,
i mirise, mirise.



Branko Miljković

Sonet o neporočno

Nema je ovde, sve je vise gubim
U časnom krugu kog zaborav rubi.
Oh, gipka sliko varke, varko ziva,
kad kamen vida njeno lice biva.

Daj mi snage da neporočno ljubim,
dane započeo tuzno. Tu se skriva
bol bez odjeka i reč bez odziva.


O, daj mi snage nad silama grubim.
Vrati mi sličnost da usnim, dok strava
tisti mi čelo i niče na stolu.


Ona je deo predela sto spava.
Pomesana s vetrom dok ćuti u sjaju.
Iscrpem budućnost u svirepom bolu
sto sanja krv leta i pakao u raju.

Branko Miljković

 ZABORAVI

Ako me sretnes negdje u gradovima stranim 757k1022h ,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me srećes prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kazi ... i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno ...,
I noći zaboravi ...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne ...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio ...

Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
I kako se nikada, nikada, nećemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno čitali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Naročito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s početka Tuskanca,

I onaj nas poljubac na kisi
Za koga bi znala reći:
"Nikada neću zaboraviti".
Molim te zaboravi ...

I kada ti kazem da zaboravis,
Kazem ti to zato sto te volim
Kazem ti to bez gorčine,

Otvori oči ljubavi,
Nasim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve sto smo bili,
Znali ..., imali ...
Zato ... Zaboravi.

Čemu sjećanja ...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
Iznova cvjeta svakoga proljeća.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je već dragana, hoću da kazem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo vise djeca
I znam da nije lako,

I znam da mozda i boli, ... ali pokusaj,
Molim te, .... pokusaj ... zaboravi!

I ako me sretnes negdje u gradovima stranim 757k1022h ,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me srećes prvi put;
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kazi ... i zaboravi ...iii

Rade Serbedzija

RASTANAK

Jos noćas draga budi tu kraj mene ti,
U nasoj sobi, sjećanje nek izgori.

Poleti ptico pustim poljem,
Rasiri krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Jos noćas draga
Njeznost stara govori,
To traze luku
Mojih snova brodovi.

Poleti ptico pustim poljem,
Rasiri krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Jos noćas draga Don Kihot zivi u meni,
Jos samo noćas.
Zablude smijesne i ovaj vjetar pijani,
Jos samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Rasiri krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Jos noćas draga tuga tuzno mirise,
Jos samo noćas.
Sutra sam stranac, sutra sam daleko, najdalje,
Jos samo noćas.

Poleti ptico pustim poljem,
Rasiri krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.
Sokol te nije volio.

Svu noć je padala kisa i
Drveni pod je skripao
dok sam se spremao za put.
Taksi je čekao pred vratima i
Telefon je počeo da zvoni.
Na stolu su ostale stare fotografije,
U sobi miris vina.

Jos noćas draga ja gledam svjetla ovog grada,
Jos noćas draga, putujemo mrak i ja,
Samo jos noćas,
Mrak i ja.

Rade Serbedzija

KAD UMREM

Kad umrem zelim tvoje ruke na svojim očima:
zelim svjetlo i zito tvojih ljubljenih ruku,
da me jos jednom dirne njihova svjezina,
da osjetim njeznost sto izmijeni moji sudbinu.

Hoću da zivis dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje usi i dalje slusaju vjetar,
da udises miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastavis hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono sto volim nastavi zivjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve sto ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prosetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju

Pablo Neruda

Duso moja ... Duso moja, ja ne znam vise,
koliko dugo ovdje stojim,
dok gledam kako liju kise,
pod mračnim prozorima tvojim!

Duso moja, i kada krenem,
htjeo bih opet da se vratim,
ti ne znas da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati!

Ostalo s tobom da te ljubi,
kada si sama i kad je zima,
jer ja sam onaj, koji gubi,
i prije nego ista ima!

Duso moja, k'o kaplja vode,
i ti se topis na mom dlanu,
jer stobom dođe, a bez tebe ode,
stotinu dana u jednom danu!

Duso moja, ti umorna si,
i bez tebe ti lezaj spremam,
na nekoj zvijezdi, sto se gasi,
ja trazim svjetlost, koje nema!

Pod hladnim nebom, ispod granja,
Stavit' ćes glavu na moje grudi,
jer ja sam onaj, koji sanja,
i zato necu da te budim!

Arsen Dedić

 

ČEKAJ ME

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada zute kise noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava brise
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao vise
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći

Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
I da te nade lazu
Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista


Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti nista
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako prezivjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu

             KONSTANTIN SIMONO

Uhapsen u svojoj magli


Uhapsen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruzi, svojem maku.  

I svak zudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tisti,
i na munju koja prijeti,
nasa blaga nada vristi;
biti čisti. Biti sveti.

I kad nema naseg duha
medju nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

Tin Ujević



Snove snivam


Snove snivam, snujem snove,
snujem snove biserove,
u snu zivim, u snu disem,
al' ne mogu sitne snove,
ne mogu ih da napisem.


Snove snivam, snove snujem,
u slike bih da ih kujem,
al' su sanci poletanci,
ne mogu ih da prikujem
srcu mome laganome.


Al' nasloni na te snove
tvoje grudi biserove,
dve ledene biser kapi:
ta bi studen smrzla snove,
sve te slike sledila bi.

Laza Kostić

Nedaj se Ines

Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukcijim pokretima i navikama
Jer jos ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedeceg jutra oko devet do stanice
I rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines


Dugo je pripremano nase poznanstvo
I onda slucajno uz vrucu rakiju
I sa svega nekoliko recenica, lose prikrivena zelja
Tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
Prostakuso i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba objesena u zraku kao naranca
Kao narancasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovicka
Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko trazi"

Ne daj se Ines


Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta

Ne daj se Ines


Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da ce jos biti mladosti,
Ali ne vise ovakve - u prosjeku 1938
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost tesko pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno

A ponovo pocinje kisa,
Kao sto vec kisi u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se mijesaju
Glas majke prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo setnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

Arsen Dedić

SLABOĆA    

Po ovoj magli,ovoj kisi-
o pjano srce, ne uzdisi.

Ti ljubilo si uzaludu,
a sada istes rodnu grudu,

i tvoja čeznja, vapaj roba,
trazi odnekud pokoj groba.

-Tu ću skoro da izdahnem,
tu ću skoro da usahnem,

na nasem plavom, plavom valu,
na nasem bijelom , bijelom zalu;

i sve ću naći sto sam trebo
pod tvojim svodom,

Sveto Nebo, plaveti sunca i vedrine
nad zemljom stare domovine.

Tin Ujević

TRIDESET GODINA PUTOVANJA    

Anđele, pogledaj natrag kući
i plači;
no meni pusti da budem jači;
ja neću ući.

Mrzi me da gledam svoju mladost.
Mrzi me da me proslost veze.
I u bijedi ima radost
sto nema mreze.

Ja nemam mreze, ja nemam veze.
Ja gubim sebe desetljeća.
Ima u meni pomama cvijeća,
i jos imam ravnoteze.

Čemu se vraćati na stara mjesta ?
Ja mrzim groblja i starinu,
i cijenim svjetlo i sirinu:
postoji cesta.

Imaju kuće stare i nove.
Tuđe.
Ja nemam kuće.
Nista me ne zove.

Trideset godina putovanja,
brda prokletstva.
Bez posla i bez zanimanja,
bez sredstva

Sotono, ne daj mi kući.
Anđele, plači.
Ja stradam, ja sam jači.
Ja neću ući.

Tin Ujević

O GLUPO SRCE


O, glupo srce, ne tuci!
Sve nas je varala sreća,
tek prosjak se kobi sjeća.
O, glupo srce, ne tuci!
Mjeseca zute sare
krosnjama kestena teku.
Lali skrivam u salvare
glavu pod koprenu meku.
O, glupo srce, ne tuci!
Nekad smo prava djeca,
i plač i smijeh odjednom:
dok neki vječito jeca,
radost je suđena jednom.
O glupo srce, ne tuci!
Zivota varka ne uspi.
Nove se napijmo snage.
Srce bar sada usni,
ovdje, u krilu drage.
Zivota varka ne uspi.
Mozda će i nas otkriti
usuda lavinska struja,
na nasu ljubav odvratiti
pjesmom k'o u slavuja.
O, glupo srce, ne tuci.

Sergej Jesenjin

Mi se cudno razumemo

Mi se cudno razumemo

ko dva bola , ko dva vala

ko dva mosta u otkrica:

ja te volim cudno, nemo,

ti si ona cudna mala,

masta drevna moga bica.

O tebi su pitalice

od vekova moje bile,

odgovor o kom se sanja.



Odgovor je tvoje lice

ti si slika one vile,

iz decackih nagadjanja.

I svi stari snovi, evo

polagano nadolaze

ko da ide vreme tavno.

Svaki gest tvoj ja sam snevo,

Znam napamet tvoje fraze

Svaku rec sam cuo davno..

S. Vinaver

Rasklapa zora
Rasklapa zora trepavice sane
i budi danak sa svojega krila
Ustani, dragi, noc je vece bila
i danak slusa i pokorno svane

i krvav istok svom silinom plane.
U sobi tama. Maloga kandila
poslednji zraci, meki kao svila..
Umiru. Nema ko ulja da kane..

Kandilo moje mi smo srece jedne
i moje grudi za zivotom zedne
ko ti za uljem..moj duh, svake noci,

i svakoga dana, i svakoga caska
puckara, pisti - ali toga glaska
nit cuju, niti mogu mu pomoci....


Velimir Rajic

Kisa
Ti kisu volis,evo kisa pada
Ne cini li ti se,blage uspavanke,
sto bi ih s najdrazih usana hteo cuti
glasovi o kojima uvek sa zudnjom snevas
po svoj vasioni da su razasuti?

Ne cini li ti se da najsladji snovi
u suze teku pretvoreni mnoge?
Ne cini li ti se,negde kao plima
necija neznost prema tebi raste
i prosipa se tu pred tvoje noge?
Ne cini li ti se,neko tiho zove:
dodji k meni,dodji,dodji.

Ne cini li ti se da govore kapi
da odjekuju svi prostori suri:
pozuri k meni,pozuri,pozuri.
Ne cini li ti se,bezbroj neznih grla
necijim mekim glasom umiljatim
da ti govori:
patim,patim,patim.

Ne cini li ti se,pljusak milovanja
o kom se u najtisim casovima sanja
da lije sa svih grana i oluka,
buja po gradskim plocicama golim,
i da glas neki toploga prizvuka
sumori odasvud:
volim,volim,volim.

Desanka Maksimović

Ne verju


Ne vjeruj u moje stihove i rime
kad ti kazu draga,da te silno volim
u trnutku svakom da se za te molim
i da ti u stabla urezujem ime-

Ne vjeruj! No kasno kad se mjesec javi
i prelije srmom vrh modrijeh krsa,
tamo,gdje u grmu prolece leprsa
i gdje slatko spava nas jorgovan plavi,

dodji ,cekacu te!U casima tijem,
kad na grudi moje priljubis se cvrsce,osjetis li draga da mi tjelo drsce
i da silno gorim ognjevima svijem?

Tada vjeruj meni,i ne pitaj vise!
Jer istinska ljubav za rijeci ne zna
ona samo plamti silna,neoprezna,
niti mari draga da stihove pise.


Aleksa Santić

Ljubavna pesma Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.


Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.


A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

Jovan Dučić

Pisem...

Da odagnam od tebe tugu...

A,s' tugom svojom sam ne znam sta cu...

Ti si mi dala jednu noc dugu...

I malu srecu,od trena kracu.

Mislim...

I,ne znam sta da ti kazem...

Previse brzo krades mi sne...

A,za Pjesnika iz Zemlje Cuda,

Snovi su zivot...

Snovi su sve.

Vidim...

Kroz mastu ljepotu tvoju...

Obalu srece,valova pjenu...

Pogledom kradem ti osmijeh s' lica...

I Sunce krijem...



U tvoju sjenu.

Himera

Pamtim te pute kuda sam jedrio

Morima sto su večno zračila;

Čiji se vidik uvek vedrio,

A slutnja nikada ne pomračila.

Taj arhipelag gde su cvetala

Tek otkrivena polja rumena,

I himerična jata sletela

Na mladu brazdu prvog grumena.

Gde neprohodne sumske pagode

Drze u nebu zvučne svodove;

Gde daju, kao svetle jagode,

Sve tajne sunca svoje plodove.

Prvi put nebo tu je zasijalo

Na ljudsku sreću i na bolove,

Hodismo tud gde sve je klijavo,

Samo Bog I ja kroz te dolove.

Ja odoh dalje novim lukama,

Do zvezda brod je moj uzletao;

A drzim I sad jos u rukama

Neki cvet crn sto tu je cvetao.

Jovan Dučić

Ево цвета довољно смелог да мирише
На празном месту и у успомени.

Будан ја крадем оно што они сањају..

RASTANAK Veće crne obrve natuče
Usnule ptice pred kanonom stoje
Da nisam mladost popio juče
Da se juče nismo rastali nas dvoje.


Zaboravim mračne sile
Sto me bez milosti kidale i klale
Lik tvoj nezni i oči tvoje mile
U dusi su mi jedino ostale.


Pa i ako se zaljubim u drugu
I snjom ljubljenom, shvati
Pričaću o tebi svoju tugu
I kao nekad opet drugom zvati.

Pričađu joj o nama kojekuda
I o zivotu sve sto bude htela
Glavo moja neizmerno luda
Do čega si ti mene dovela.

Sergej Jesenjin

USNE
Usne jedino zato postoje
da s nekim podelis nesto svoje.
I da ti sapat sapatom vrate.
Usne postoje da se pozlate.

Usne su vulkan tvog tela.
Usne su izvor tvojih reka.
Usne su pupoljak gde se srela
pcela od vetra s pcelom od mleka.

Usne postoje da se procveta
u vatromete neba i sveta.
Usne su da se u dahu zgusne
krilatost zvezda i kometa.

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije,mekse, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu

Branko Miljković

AKO ME ZABORAVIS Hoću da znam
jednu stvar.

Znas kako je to
ako gledam
kristalni mjesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano tijelo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi,svjetlost, metali
poput barčica sto plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestanes da me volis
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.

Ako me odjednom zaboravis
ne trazi me
jer bih te ja već zaboravio.

Ako smatras dugim i ludim
vjetar zastava
sto prolazi kroz moj zivot
i odlučis
da me ostavis na obali
srca u kome imam korijena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
isčupati svoje korijene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
prestanes da mi budes sudbina
s neumoljivom slasću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvijet do tvojih usana trazeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni nista nije ugaseno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok zivis biće u tvojim rukama
ne napustajući moje.
P. Neruda

Bottom of Form

Biljana





Document Info


Accesari: 2637
Apreciat: hand-up

Comenteaza documentul:

Nu esti inregistrat
Trebuie sa fii utilizator inregistrat pentru a putea comenta


Creaza cont nou

A fost util?

Daca documentul a fost util si crezi ca merita
sa adaugi un link catre el la tine in site


in pagina web a site-ului tau.




eCoduri.com - coduri postale, contabile, CAEN sau bancare

Politica de confidentialitate | Termenii si conditii de utilizare




Copyright © Contact (SCRIGROUP Int. 2025 )