Filozofski fakultet u Rijeci

Odsjek za psihologiju

Emocije i motivacija

ak. god. 2005/2006

UTJECAJ TRENUTAČNOG RASPOLOZENJA I CRTA LIČNOSTI  NA PAMĆENJE RIJEČI

Svibanj, 2006.

Sazetak

Cilj ovog istrazivanja bio je ispitati glavne i interaktivne efekte crta ličnosti (ekstraverzija i neuroticizam) i emocionalnih stanja (pozitivni i negativni afekt) na procesiranje emocionalnih sadrzaja. Mjera procesiranja izrazena je brojem pozitivnih i negativnih riječi, kojih se pojedini ispitanik dosjetio. Na uzorku od 111 ispitanika primijenjen je inventar ličnosti BFI, skala raspolozenja namijenjena procjeni trenutačnog pozitivnog i negativnog raspolozenja i lista od 45 riječi.

Dobiveni rezultati pokazuju utjecaj ekstraverzije na pamćenje pozitivnog sadrzaja. Ispitanici koji su se dosjetili vise pozitivno konotiranih riječi imali su i veći rezultat na skali ekstraverzije. Dobivena je i statistički značajna visoka povezanost između pozitivnog raspolozenja i ekstraverzije sto bi moglo upućivati na medijacijski utjecaj pozitivnog raspolozenja na ekstraverziju u kontekstu emocionalnog procesiranja.

Uvod

Razumijevanje povezanosti i međudjelovanja emocija, ličnosti i kognitivnih procesa jedno je od ključnih pitanja za znanstvenike koji se bave odnosom između afektivnih stanja i kognicije. Mnogi znanstvenici su u svojim istrazivanjima utvrdili da se ljudi dosjećaju materijala koji je u skladu s njihovim trenutačnim raspolozenjem (na primjer, Rusting, 1998; Singer i Salovey, 1988; sve prema Rusting, 1999). Tako je vjerojatnije da će se ispitanici koji su u pozitivnom emocionalnom stanju dosjećati pozitivnih informacija, ali ako su u negativnom emocionalnom stanju vjerojatnije je da će iz pamćenja dozvati negativne informacije. Nekoliko je znanstvenika utvrdilo sličnu povezanost između stabilnih crta ličnosti i tendencije dosjećanja pozitivno ili negativno konotiranih informacija (na primjer, Rogers i Revelle, 1998). Za osobe koje su izrazito ekstravertirane pretpostavlja se da će se dosjećati pozitivnih informacija, dok se za neurotične osobe smatra da će se u istoj situaciji vjerojatnije dosjećati negativnih informacija.

Većina istrazivanja koja su do sada istrazivala utjecaj afektivnih stanja i ličnosti na pamćenje uzimala su u obzir samo jedan od ova dva moguća prediktora. Zbog toga se nije mogao odrediti relativni utjecaj svake od ovih dviju varijabli na pamćenje, a ni postojanje zajedničkih efekata. Na primjer, osoba koja je visoko neurotična moze pokazivati tendenciju ka dosjećanju negativnih informacija ako je negativno raspolozena, ali i slabiju tendenciju ako je neutralno ili pozitivno raspolozena.

Ekstraverzija i neuroticizam kao prediktori procesiranja emocionalnih sadrzaja

Ličnost se moze definirati kao vise-manje stabilna i trajna kombinacija karaktera, temperamenta, intelekta i psihe neke osobe (Eysenck, 1970; prema Rogers i Revelle, 1998). Teorije ličnosti definiraju pet velikih dimenzija ličnosti, a poseban naglasak stavlja se na ekstraverziju i neuroticizam. Ekstraverzija obuhvaća toplinu, drustvenost i sklonost pozitivnim emocijama. Neuroticizam obuhvaća anksioznost, neprijateljstvo i depresivnost. I neuroticizam i ekstraverzija se s 838e45i matraju izrazito emocionalnim dimenzijama (Oatley i Jenkins, 2003).

Prema Eysenckovoj teoriji postoje tri dimenzije ličnosti: ekstraverzija-introverzija, neuroticizam-emocionalna stabilnost, te psihoticizam koje adekvatno opisuju relativno stabilnu strukturu individualnih razlika. S druge strane, emocionalna stanja su promjenjiva i često pod utjecajem različitih situacija (Kardum, 1994). Eysenck, (1990; prema Kardum, 1994) smatra da dimenzija ekstraverzija-introverzija reprezentira interindividualne razlike u razini kortikalnog uzbuđenja, koje su posljedica varijacije u reaktivnosti ulaznog retikularnog aktivacijskog sustava. Ekstraverti imaju relativno nereaktivan retikulacijski sustav zbog čega preferiraju intenzivnije i nove oblike stimulacije. S druge strane, on pretpostavlja da je varijabilnost u funkciji limbičkog aktivacijskog sustava reprezentirana u dimenziji ličnosti neuroticizam-emocionalna stabilnost. Prema tome neurotične osobe imaju reaktivan limbički sustav zbog čega su skloni intenzivnim autonomnim reakcijama. Istrazivanje koje su proveli Gomez, Gomez i Cooper (2002) pokazuje da je ekstraverzija u pozitivnoj korelaciji sa procesiranjem pozitivnih sadrzaja, dok je neuroticizam u pozitivnoj korelaciji sa procesiranjem negativnih sadrzaja.

Prema istrazivanju Rogersa i Revellea (1998) ekstraverti imaju veću toleranciju na uzbuđenje od introverata, mogu pokazivati znakove dubljeg procesiranja pozitivnog podrazaja od introverata. Za funkciju neuroticizma se pretpostavlja da određuje intenzitet psiholoske reakcije na stres na osnovu korelacija dobivenih između ove dvije osobine u navedenom istrazivanju. Neurotični ispitanici pokazuju znakove dubljeg procesiranja negativnog podrazaja od emocionalno stabilnih ispitanika.

Pozitivno i negativno afektivno stanje kao prediktor procesiranja emocionalnih sadrzaja

U psihologiji vlada konceptualna konfuzija oko definiranja promjenjivih emocionalnih stanja, te vremenskih i situacijski stabilnijih aspekata emocionalnog dozivljavanja, tzv. crta ličnosti. Iako raspolozenja predstavljaju stanja ličnosti, danas se ona promatraju i kao relativno trajne značajke, sa svim obiljezjima crta (Watson i Tellegen, 1985; Tellegen, 1985; svi prema Kardum, 1993).

U dosadasnjim istrazivanjima je dobiven različit broj dimenzija raspolozenja, te su konstruirane različite skale kako za neposredno, tako i za odlozeno procjenjivanje emocionalnog stanja. Suvremena istrazivanja ukazuju na to da je afektivni prostor parsimoničan, odnosno da se moze svesti na svega dvije do tri bipolarne dimenzije (Kardum, 1993).

Russell (1979, prema Rogers i Revelle, 1998) je potvrdio u svojim istrazivanjima postojanje dviju ortogonalnih bipolarnih dimenzija raspolozenja koje su se razlikovale po valenciji i intenzitetu. Nazvao ih je ugoda-neugoda i aktivacija. Rotacija ovih dviju dimenzija ukazuje na postojanje pozitivnog i negativnog afekta koji su u svojim istrazivanjima potvrdili Watson i Tellegen (1985, prema Rogers i Revelle, 1998). Oni smatraju da se afektivni prostor moze odgovarajuće opisati dvjema bipolarnim dimenzijama koje nazivaju pozitivni (PA) i negativni afekt (NA). Međutim, Zevon i Tellegen (1982; prema Kardum, 1993) smatraju da se pozitivni i negativni afekt mogu deskriptivno shvatiti kao bipolarne dimenzije, ali su one afektivno unipolarne jer samo visok intenzitet na svakoj dimenziji reprezentira stanje emocionalne uzbuđenosti, dok je niza razina na svakoj dimenziji definirana kao stanje koje odrazava relativnu odsutnost afektivnog uzbuđenja. Prednost ovog modela strukture raspolozenja lezi u činjenici da ove dvije dimenzije vrlo dobro korespondiraju s nekim temeljnim dimenzijama ličnosti, kao sto su na Eysenckove dimenzije ekstraverzija i neuroticizam (Meyer i Shack, 1989; prema Kardum, 1993). Osim toga, ovakvi modeli imaju i znatnu heurističku vrijednost jer omogućavaju generiranje testabilnih predikcija o efektima raspolozenja, te upućuju na jasnu strukturu utjecaja raspolozenja na različite oblike ponasanja (Kardum, 1993).

Brojna istrazivanja su potvrdila pretpostavku da raspolozenje utječe na pamćenje i prosudbu sadrzaja koji su u skladu s raspolozenjem (na primjer Blaney, 1986; Forgas, 1994; Rusting, 1998; prema Rusting, 1999) na način da će pozitivno raspolozeni ljudi bolje pamtiti pozitivno orijentirane sadrzaje dok će negativno raspolozeni ljudi bolje pamtiti negativno orijentirane sadrzaje (Mayer, McCormick i Strong, 1995). Unatoč tome postoje istrazivanja u kojima nije dobiven taj efekt. Na primjer, u nekim istrazivanjima dobiven je efekt pozitivnog raspolozenja na pamćenje pozitivnog sadrzaja, a nije dobiven efekt negativnog raspolozenja na pamćenje negativnih sadrzaja (Isen, Shalker, Clark i Karp, 1978; Nasby i Yando, 1982; prema Rusting, 1999); dok u drugim efekt raspolozenja na pamćenje nije dobiven uopće (Claeys, 1989; Gayle, 1997; Hasher, Rose, Zacks, Sanft i Doren, 1985; Kwiatkowski i Parkinson, 1994; prema Rusting, 1999). U istrazivanjima je često dobiven i suprotan efekt, u skladu s kojim ljudi koji su negativno raspolozeni usmjeravaju paznju na pozitivne sadrzaje kako bi popravili svoje raspolozenje (Blaney, 1986; Isen, Shalker, Clark i Karp, 1978; prema Mayer i sur., 1995).

Fiedler, Pampe i Scherf (1985) su u svom istrazivanju utvrdili da je bolje dosjećanje za događaje koji uz sebe vezu i emocionalni aspekt (raspolozenje), od onih koji nemaju veze sa raspolozenjem. Kada pojedinac dozivi promjenu raspolozenja doći će do promjene u načinu generalnog misljenja, sto će rezultirati promjenama u izvrsavanju kognitivnih zadataka. Na pojedince pozitivnog raspolozenja jači će efekt imati pozitivno orijentirane riječi od negativno orijentiranih (Mayer i Bremer, 1985). Prema teoriji kognitivnih shema bolje se pamte stvari koje se uklapaju u kognitivnu shemu pojedinca (emocionalno stanje, tj. raspolozenje ili prijasnja iskustva) Nadalje, afektivni podrazaji se općenito bolje pamte od neutralnih jer su izrazeniji i potiču semantičku elaboraciju (Guenther, 1988).

Vazno je naglasiti da su efekti raspolozenja na pamćenje dobiveni samo u laboratorijskim uvjetima, pri induciranom raspolozenju. Rusting (1999) je istrazivala utjecaj prirodnog trenutačnog raspolozenja na slobodno dosjećanje riječi. U istrazivanju je dobiven utjecaj crta ličnosti na dosjećanje. Autorica smatra da je izostanak efekta raspolozenja i interakcije između ličnosti i raspolozenja rezultat utjecaja konfiguracije ličnosti na raspolozenja.

Interaktivni efekti ličnosti i raspolozenja na pamćenje

Budući da ličnost utječe na frekvenciju i intenzitet dozivljenih afektivnih stanja (Costa i McCrae, 1980; Gross, Sutton i Ketelaar, 1998; prema Rogers i Revelle, 1998), a afektivna stanja utječu na kognitivne procese (Gotlib i McCann, 1984; prema Rogers i Revelle, 1998) pretpostavlja se da ličnost i raspolozenje imaju međuzavisne efekte na pamćenje.

Gomez, Gomez i Cooper (2002) su istrazivali interaktivno djelovanje ekstraverzije i pozitivnog raspolozenja, te neuroticizma i negativnog raspolozenja na procesiranje emocionalnih sadrzaja. Rezultati istrazivanja upućuju na to da kod prirodnog raspolozenja osobine ličnosti direktno utječu na procesiranje emocionalnih sadrzaja, dok samo raspolozenje ne utječe na taj odnos. To ukazuje na povezanost crta ličnosti sa mentalnim procesima uključenim u procesiranje emocionalnih sadrzaja, sto nije u skladu s početnom pretpostavkom da ličnost utječe na afektivna stanja, a ona na pamćenje. Autori pretpostavljaju da nije dobiven utjecaj afektivnih stanja na procesiranje zbog visokih korelacija između ekstraverzije i pozitivnog afektivnog stanja, te neuroticizma i negativnog afektivnog stanja. Prema Plutchiku (1980; prema Kardum, 1994) izolirane i kratkotrajne emocionalne reakcije mogu postati stabilne karakteristike ličnosti zbog ponavljanog utjecaja situacija koje opetovano izazivaju konfliktne emocije, odnosno dovode do razvoja određene crte ličnosti.

Budući da dosadasnja istrazivanja povezanosti i međudjelovanja emocija, ličnosti i kognitivnih procesa nisu dala jednoznačne rezultate ovim istrazivanjem smo pokusali utvrditi postoji li utjecaj ličnosti i raspolozenja na dosjećanje.

Metoda

Ispitanici

30 studentica druge godine psihologije Filozofskog fakulteta u Rijeci (ak. god. 2005/2006) sudjelovalo je u predtestiranju. Raspon dobi studentica iznosi od 19 do 24 godine. Studentice su sudjelovale dobrovoljno tijekom redovne nastave na fakultetu.

U istrazivanju je sudjelovalo 111 učenika (M=57, Z=54) u dobi od 16 do 19 godina (M=17,10; SD=0,78), drugog, trećeg i četvrtog razreda "Gimnazije Metković" iz Metkovića, skolske godine 2005/2006. Učenici su sudjelovali dobrovoljno u istrazivanju za vrijeme redovne nastave.

Instrumentarij

Inventar ličnosti BFI (John, Donahne, Kentle, 1991; prema Benet-Martinez i John, 1998) sastoji se od 44 čestice. Procjenjivanje se obavlja na skali Likertovog tipa od 1 do 5. Iz inventara su preuzete čestice koje se odnose na ekstraverziju (1, 6, 11, 16, 21, 26, 31 i 36) i neuroticizam (4, 9, 14, 19, 24, 29, 34 i 39). Unutrasnja pouzdanost (Chrombah Alpha) na ovom uzorku iznosi 0,70 za ekstraverziju, a za neuroticizam 0,75.

Skala za mjerenje emocionalnih stanja (Kardum i Bezinović, 1992) zahvaća sest različitih dimenzija raspolozenja: tuga, strah, ljutnja, odbijanje, prihvaćanje i radost. Sve upotrijebljene skale su pridjevskoga tipa, po svojoj su strukturi jednodimenzionalne, a karakterizira ih i zadovoljavajuća pouzdanost tipa interne konzistencije (Chrombah-alpha): ljutnja (.91), strah (.90), tuga (.91), odbijanje (.84), prihvaćanje (.81) i radost (.89). Sve skale, osim skale odbijanje koja se sastoji od 8 čestica, se sastoje od 10 čestica, tako da je ukupan broj čestica 58. Procjenjivanje se obavlja na skalama Likertova tipa od 5 stupnjeva (1-5), a ukupan rezultat određuje se jednostavnim sumiranjem procjena na svim česticama koje pripadaju određenoj skali. Budući da su skale raspolozenja istog hedonskog tona međusobno visoko povezane, moguće je utvrditi rezultate na faktorima drugog reda, pozitivnim i negativnim raspolozenjima (Kardum, 1993). Ukupan rezultat na faktoru pozitivnih raspolozenja je zbroj rezultata na skalama radosti i prihvaćanja, a na faktoru negativnih raspolozenja zbroj rezultata na skalama tuge, straha, ljutnje i odbacivanja. Ispitanici su procjenjivali koliki je trenutačni intenzitet svake pojedine emocije, navedene u upitniku.

U ovom istrazivanju koristene su sve čestice. Unutrasnja pouzdanosti (Crombach Alfa) na ovom uzorku za skalu pozitivnog raspolozenja iznosi 0,93, a za skalu negativnog raspolozenja 0,95.

Lista riječi sastavljena na osnovu predtestiranja provedenog na studentima druge godine psihologije, prilozena u dodatku. Na osnovu predtestiranja u listu je uvrsteno 45 riječi; 15 pozitivnih, 15 neutralnih i 15 negativnih oko kojih je postojalo najveće slaganje među procjenjivačima da mogu adekvatno reprezentirati 3 navedena konotativna stanja. Čestice su uvrstene na listu slučajnim redoslijedom. Broj riječi kojih su se ispitanici dosjetili smatra se mjerom pozitivnog i negativnog procesiranja emocionalnih informacija.

Film za uklanjanje efekta recentnosti koji se sastoji od 10 kineskih znakova. Prezentacija jednog znaka trajala je 18 sekundi, a cijeli film 3 minute. Bjork i Whitten (1974; prema Reidy i Richards, 1997) su izvijestili da će se efekt recentnosti smanjiti ako interval između prezentacije liste i dosjećanja riječi traje oko 3 minute. Prilikom istrazivanja utvrdilo se da ispitanicima nisu poznata značenja kineskih znakova koristenih za uklanjanje efekta recentnosti.

Postupak istrazivanja

Predtestiranje je provedeno grupno u vrijeme odrzavanja redovnih predavanja. Ispitanicima je pročitana uputa o načinu procjenjivanja emocionalne konotacije svake riječi. Zadatak ispitanika je bio da nakon sto pročitaju svaku od 154 riječi napisu odgovarajući znak s desne strane koji kategorizira riječ kao pozitivnu (+), neutralnu (0) i negativnu (-). U daljnjem testiranju je koristeno 45 riječi, 15 pozitivne konotacije, 15 neutralne i 15 negativne konotacije. Riječi su nakon procjene odabrane prema frekvenciji procjene i uvrstene na listu slučajnim redoslijedom.

Istrazivanje je bilo anonimno, a od ispitanika su se trazili podaci o spolu i dobi. Prvo su ispunjavali test ličnosti, nakon čega su dobili skalu raspolozenja. Kod procjenjivanja raspolozenja ispitanicima je dana uputa da procjene svoje trenutno emocionalno stanje. Čestice koje pripadaju pojedinim skalama međusobno su izmijesane. Posto su procijenili svoje trenutačno emocionalno stanje ispitanici su dobili listu riječi. Zadatak svakog od njih bio je da odredi da li je riječ ima pozitivnu, neutralnu ili negativnu konotaciju. Kada su zavrsili sa procjenom konotacije riječi ispitanicima je prezentiran film da bi se smanjio utjecaj recentnosti na dosjećanje. Zadatak ispitanika bio je da se metodom slobodnog dosjećanja pokusaju sjetiti sto vise riječi. Vrijeme dosjećanja se ograničilo na 5 minuta.

Rezultati

Najprije su izračunati koeficijenti korelacije između komponenti ličnosti (ekstraverzije i neuroticizma), komponenti raspolozenja (pozitivnog i negativnog afekta) i broja upamćenih pozitivnih i negativnih riječi. Dobivene korelacije prikazane su u Tablici 1.

Korelacija upamćenih pozitivnih riječi sa ekstraverzijom iznosi 0,27 (p<0,01), a s pozitivnim raspolozenjem 0,14 i nije statistički značajna. Korelacija broja upamćenih negativnih riječi i neuroticizma iznosi -0,04, a s negativnim raspolozenjem -0,02 i niti jedna nije statistički značajna.

Korelacija između ekstraverzije i pozitivnog raspolozenja iznosi 0,44 (p<0,01), dok korelacija između neuroticizma i negativnog raspolozenja iznosi -0,03 i nije statistički značajna.

Na osnovu dobivenih korelacija moze se zaključiti da negativni aspekti ličnosti i raspolozenja ne utječu na upamćivanje negativnog sadrzaja, dok postoji povezanost između pamćenja i ekstraverzije, te ekstraverzije i pozitivnog raspolozenja, a ne postoji direktna povezanost između raspolozenja i pamćenja.

Tablica 1. Pearsonovi koeficijent korelacije između komponenti raspolozenje, ličnosti i broja zapamćenih čestica

** p< 0,01

Podaci su nadalje podvrgnuti dvjema hijerarhijskim regresijskim analizama u kojima su kao prediktorske varijable u prvom koraku analizirane varijable ličnosti (ekstraverzija i neuroticizam) i afektivnog emocionalnog stanja (pozitivni i negativni afekt), dok je u drugom koraku analizirana interakcija ekstraverzije i pozitivnog afekta, odnosno neuroticizma i negativnog afekta. Kriterijske su varijable dvije komponente pamćenja (dosjećanje pozitivnih i negativnih riječi). U Tablici 2. prikazani su rezultati ovih hijerarhijskih regresijskih analiza.

Iz Tablice 2. je vidljivo da je ekstraverzija jedini značajan prediktor pamćenja pozitivnih riječi, dok za pamćenje negativnih riječi nije dobiven niti jedan značajan prediktor. Nadalje, nije dobiveno interaktivno djelovanje ličnosti i raspolozenja na pamćenje.

Tablica 2. Rezultati dviju hijerarhijskih analiza za kriterije pamćenja riječi

Rasprava

Cilj ovog istrazivanja bio je istraziti efekte sukladnosti raspolozenja, ličnosti i interaktivne efekte raspolozenja i ličnosti na procesiranje emocionalnih sadrzaja zadatkom slobodnog dosjećanja. Na osnovu prijasnjih istrazivanja i teorija pretpostavili smo da će pozitivno raspolozenje i ekstraverzija biti povezani s dosjećanjem pozitivnog sadrzaja, a da će negativno raspolozenje i neuroticizam biti povezani sa dosjećanjem negativnog sadrzaja.

Koeficijenti korelacije između raspolozenja, ličnosti i kognitivnog zadatka nisu u potpunosti poduprli nasa očekivanja. Dobivena je statistički značajna povezanost između ekstraverzije i dosjećanja pozitivnih riječi (p<0,01). Ispitanici koji su se dosjećali vise pozitivnih riječi postizali su veći rezultat na skali ekstraverzije. Dobivena je značajna povezanost između ekstraverzije i pozitivnog raspolozenja (p<0,01) (Tablica 1.). Costa i McCrae (1980; prema Rusting, 1999) su, također, dobili visoku korelaciju između ličnosti i raspolozenja, te naglasavaju da veza između procesiranja, te ličnosti i raspolozenja ne mora nuzno biti interaktivna. Moguće je da raspolozenje djeluje kao medijacijska varijabla između ličnosti i selektivnog procesiranja emocionalnog sadrzaja.

Kada su raspolozenje i ličnost uzeti kao prediktori u regresijskoj analizi utvrdilo se da je ekstraverzija statistički značajan prediktor procesiranja pozitivnih emocionalnih sadrzaja, dok raspolozenje i neuroticizam nisu dobiveni kao značajni prediktori procesiranja emocionalnog sadrzaja (Tablica 2.). Neznačajan efekt neuroticizma na selektivno pamćenje moze se pripisati osobinama ispitanika. Istrazivanje je provedeno na učenicima srednjih skola, za koje se moze pretpostaviti da nisu izrazito neurotični, čime se umanjuje efekt ove osobine ličnosti. Ispitanici su u prosjeku označavali 20 pozitivnih riječi na listi, a na osnovu predistrazivanja je na listu uvrsteno 15 pozitivno konotiranih riječi. To ukazuje na mogućnost da su ispitanici pretezno ekstravertirani. Naravno, ove tvrdnje se moraju uzeti sa rezervom, te bi u budućim istrazivanjima trebalo pripaziti na osobine ispitanika.

Dobivenim rezultatima djelomično je potvrđena Eysenckova dvodimenzionalna teorija ličnosti prema kojoj ličnost predstavlja siroke i stabilne dispozicije za odgovore, dok su emocionalna stanja promjenjiva i često pod utjecajem različitih situacija (Kardum, 1994). Zbog toga se smatra da osobine ličnosti predstavljaju dispozicije za različite oblike emocionalnih iskustava (Hepburn i Eysenck, 1989; O'Malley i Gillette, 1984; Fulgosi, 1988; prema Kardum, 1994). Budući da pozitivno raspolozenje nije značajan prediktor procesiranja pozitivnog emocionalnog sadrzaja, a dobivena je značajna povezanost sa ekstraverzijom, postoji mogućnost da je pozitivno raspolozenje medijacijska varijabla između ekstraverzije i pamćenja pozitivnih sadrzaja. Općenito se o medijacijskom utjecaju raspolozenja na ličnost i selektivno pamćenje ne moze pretpostavljati , budući da nije dobivena povezanost između negativnog raspolozenja i neuroticizma. Postoji mogućnost da je izostanak povezanosti rezultat osobina ispitanika. Kao sto je ranije navedeno, ispitanici su procjenjivali 20 pozitivnih riječi na listi na koju je uvrsteno 15 istih.

U dosadasnjim istrazivanjima, u kojima je mjereno trenutačno raspolozenje, bez prethodne indukcije, nije dobiven utjecaj raspolozenja na pamćenje (na primjer, Rusting, 1999). Raspolozenje je dobiveno kao značajan prediktor procesiranja emocionalnih sadrzaja jedino u istrazivanjima u kojima su se ispitanicima inducirala raspolozenja (na primjer, Rogers i Revelle, 1998). Moze se pretpostaviti da su svakodnevna raspolozenja uglavnom neutralna, sto omogućava neometano izvrsavanje svakodnevnih zadataka s optimalnom razinom uzbuđenja, te da jedino situacije izrazenog pozitivnog ili negativnog afektivnog stanja uzrokuju izrazeno selektivno procesiranje informacija.

U istrazivanju nisu dobiveni interaktivni efekti raspolozenja i ličnosti na procesiranje emocionalnih sadrzaja (Tablica 2.). U dosadasnjim istrazivanjima interaktivni efekti dobiveni su, također, samo pri induciranju raspolozenja u laboratoriju (na primjer, Rogers i Revelle, 1998; Rusting, 1999), međutim, dobivene interakcije su različitih smjerova.

U ovom istrazivanju pretpostavili smo da crte ličnosti i raspolozenje utječu na procesiranje emocionalnih sadrzaja. Međutim, postoji mogućnost da sâmo emocionalno procesiranje utječe na ličnost i raspolozenje. Neki autori smatraju da kontinuirano procesiranje pozitivno ili negativno konotiranih podrazaja u asocijaciji s pozitivnim i negativnim emocionalnim stanjima utječu na stabilnost tih stanja, povećavajući je (Rusting, 1999). Takav način procesiranja bi prema Clarku i Teasdaleu (1982; prema Rusting, 1999) mogao dovesti do duzeg trajanja i povećavanja intenziteta stabilnih karakteristika ličnosti. Kao sto je ranije navedeno, ličnost sama po sebi podrazumijeva tendenciju ka određenom emocionalnom stanju i određenom sadrzaju koji odrzava razinu aktivacije.

Uz ovo istrazivanje vezu se brojni problemi vezani uz samoopazanje, te mjerenje raspolozenja i ličnosti. Jedan od općih problema odnosi se na iskrenost ispitanika budući da je poznato da ljudi usklađuju svoje ponasanje sa tuđim očekivanjima, te da se nastoje sto je moguće bolje predstaviti. Unatoč naglasavanju anonimnosti istrazivanja, moguć je utjecaj provođenja istrazivanja za vrijeme nastave u skoli uz prisustvo predmetnog profesora. Drugi se problem veze uz sposobnost ispitanika da točno izvijeste o vlastitim emocionalnim stanjima. To dodatno otezava i činjenica da ne postoji nikakav standard s kojim se njihove procjene mogu usporediti. Skale raspolozenja pridjevskog tipa same po sebi mogu inducirati neka emocionalna stanja nudeći ispitanicima oznake koje mogu koristiti za označavanje svog uzbuđenja (Polivy, 1981; prema Kardum, 1993). Postavlja se pitanje koje bi atribute ispitanici koristili za opisivanje svojeg emocionalnog stanja da nisu dobili predlozak za procjenu.

Svi ispitanici koji su sudjelovali u istrazivanju su učenici Gimnazije "Metković" te predstavljaju prigodan uzorak zbog čega je upitna generalizacija dobivenih rezultata. Budući da je u istrazivanju, kao mjera kognitivnog procesiranja, uzeta uspjesnost u slobodnom dosjećanju rezultati se ne mogu generalizirati na sveukupno kognitivno procesiranje emocionalnih sadrzaja. Općenito,  emocionalno procesiranje uključuje i druge procese kao sto su paznja, prepoznavanje, prosuđivanje, interpretacija i autobiografsko pamćenje, koje je potrebno posebno istraziti.

Zaključak

Rezultati dobiveni u ovom istrazivanju pokazuju da je ekstraverzija prediktor selektivnog pamćenja pozitivno konotiranog sadrzaja, te da je povezana s pozitivnim afektom. Efekt pozitivnog raspolozenja, te međudjelovanja ekstraverzije i pozitivnog afekta na pamćenje pozitivno konotiranog sadrzaja nisu dobiveni kao ni efekti neuroticizma i negativnog afekta, te njihovog međudjelovanja na pamćenje negativnog raspolozenja.

Literatura

1. Benet-Martínez, V. i John, O. P. (1998). Los Cinco Grandes across cultures and ethnic groups: Multitrait Multimethod Analyses of the Big Five in Spanish and English. Journal of Personality and Social Psychology, 3, 729-750.

2. Fiedler, K., Pampe, H. i Scherf, U. (1985). Mood and memory for tightly organized social information. European Journal of Social Psychology, 16, 149 - 164.

3. Gomez, R., Gomez, A. i Cooper, A. (2002). Neuroticism and extraversition as predictors of negative and positive emotional information processing: Comparing Eysenck's, Gray's, and Newman's theories. European Journal of Personality, 16, 330 - 350.

4. Guenther, K. (1988). Mood and memory. Memory in context. John Wiley i sinovi.

5. Kardum, I. (1993). Mjerenje i struktura raspolozenja. Godisnjak zavoda za psihologiju, 63-80.

6. Kardum, I. (1993). Odnos ekstraverzije i neuroticizma s visefaktorskim modelom strukture raspolozenja. Godisnjak zavoda za psihologiju, 81-90.

7. Kardum, I. (1994). Emocionalna stanja i karakteristike ličnosti. Godisnjak odsjeka za psihologiju, 73-94.

8. Kardum, I. i Bezinović, P. (1992). Metodoloske i teorijske implikacije pri konstrukciji skale za mjerenje dimenzija emocionalnog dozivljavanja. Godisnjak Zavod za psihologiju, 53-60.

9. Mayer, J. D. i Bremer, D. (1985). Assessing mood with affect-sensitive task. Journal of personality assessmen, 1, 95-99.

Mayer, J. D., McCormick, L. J. i Strong, S. E. (1995). Mood congurent memory and natural mood : New evidence. Personality and Social Psychology Bulletin, 7, 736-746.

Oatley. K. i Jenkins, J. M. (2003). Razumijevanje emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Reidy, J. i Richards, A. (1997). A memory bias for threat in high-trait anxiety. Person. individ. diff., 4, 653-663

Rogers, G. M. i Revelle, W. (1998). Personality, mood, and the evaluation of affective and neutral word pairs. Journal of Personality and Social Psychology, 6, 1592-1605.

Rusting, C. L. (1999). Interactive effects of personality and mood on emotion-congurent memory and yudgment. Journal of Personality and Social Psychology, 5, 1073-1086.