Sto je neuroznanost i koji su njeni doprinosi u razumijevanju emocija?
Neuroznanost je neovisno integrirano znanstveno područje koje uključuje spoznaje iz područja biologije, biomedicine, drustvenih i humanističkih znanosti, te kompjuterskih znanosti. Neuroznanost otkriva fizioloske temelje emocija. Emocije su funkcije fizioloski starijih struktura, ne samo u cjelovitim strukturama koje su za njih odgovorne nego se bavi i njihovim djelovima. Neuroznanost doprinosi razumijevanju emocija koristenjem suvremenih nenametljivih metoda: PET- position emission tomography i MRI- magnetic emission imaginy. Kod PET metode u krvotok se ustrca radioaktivna tvar zajedno sa glukozom. Kada dođe do mozga aktivirana područja apsorbiraju vise glukoze i skupa s njom radioaktivni marker. Osjetljivi detektori tada otkrivaju lokaciju markera i pokazuju koji su dijelovi mozga najaktivniji. MRI metoda koristi električno praznjenje stanica u reakciji na snazno magnetsko polje kako bi otkrila aktivirana područja.
Navedite i opisite čimbenike koji su doveli do pojačanog zanimanja
za emocije i njihovog intenzivnog istrazivanja nakon 60- ih.
Od 1920. do 1960. traje faza zapustanja izučavanja emocija. To se događa iz dva razloga. Prvo, u to vrijeme dominira biheviorizam i formira se pojam ''black box'', tj. budući da istrazivači ne priznaju unutarnje subjektivne dozivljaje zanemaruju istrazivanje emocija. Drugo, dolazi do nagle specijalizacije psiholoskih područja, kao sto su učenje i pamćenje, kognitivna psihologija, bioloska psihologija, a budući da su emocije intersubspecijalistički fenomen i treba ih proučavati s različitih stajalista one su trenutno zanemarene.
Od 1960. -ih dolazi do napretka u znanosti i istrazivanja su većinom metodoloski utemeljena. Također, razvija se kognitivistička psihologija, koja uvodi ''glasni govor'' kao metodoloski pristup. To znači da je samoprocjena objektivizirana govorom i dolazi do eksplozije spoznaja i rezultata. U to vrijeme su se počeli proučavati vidljivi indikatori emocionalnih stanja, kao sto su fizioloska stanja i izrazi lica, tj. facijalne ekspresije. Fizioloska stanja i facijalne ekspresije su vazni indikatori emocionalnih stanja, sto dokazuju brojna istrazivanja.
Svako emocionalno stanje izaziva fiziolosku aktivaciju koja se očituje u nizu tjelesnih promjena. Neke tjelesne reakcije su općepoznate i prepoznatljive: drhtanje ruku, znojenje, crvenjenje, itd. Ipak, postoje i suptilnije tjelesne promjene koje pripremaju organizam za bijeg ili borbu. Tako npr. jetra naglo izlučuje sećer u krv, a ubrzano disanje omogućuje brze pretvaranje sećera u energiju. Probava se usporava, tako da krv odlazi iz probavnih organa u mozak, misiće i na povrsinu tijela. Često je takvo povećano tjelesno uzbuđenje adaptivno, tj. pridonosi prilagodbi organizma na situaciji u kojoj se nalazi ili koju očekuje. Istrazivanja pokazuju da su manje vise sve emocije praćene gotovo istim tjelesnim promjenama, iako je emocionalni dozivljaj znatno razlikuje. Ako, npr. mjerimo fizioloske promjene ljute, zalosne i radosne osobe, te će promjene biti tako slične da samo na osnovi izmjerenih promjena nećemo znati koje emocionalno stanje osoba dozivljava. Ali, ako bismo istovremeno mogli i promatrati te osobe, vidjeli bismo da će ljuta osoba crvenjeti od srdzbe, uplasena problijedjeti od straha, dok ćemo tugu prepoznati po karakterističnom izrazu lica.
Izard je 1979. uveo Facial coding system, pomoću kojeg je proučavao izraze lica. Ekman i Izard (1991) tvrde da se na licu mogu jasno prepoznati sest osnovnih emocija: bijes, strah, sreća, tuga, gađenje i iznenađenje.
Cacciopo (1988) je dokazao da facijalne ekspresije izrazavaju emocije koje osobe dozivljavaju u aktualnoj situaciji.
Ove brojne potvrde vaznosti fizioloskih stanja i facijalnih ekspresija objasnjavaju vaznost njihova proučavanja koja su započela u sezdesetim godinama dvadesetog stoljeća.
Pred kraj 20.st. dolazi do istrazivačkog zamaha u istrazivanju emocija. To je posljedica integrativnog, intersubspecijalističkog pristupa. Primjerice, Ekman kombinira socijalnu psihologiju, psihologiju ličnosti i evolucionističku psihologiju. Zajonc kombinira socijalnu psihologiju, kognitivnu psihologiju i psihofiziologiju. Lazarus kombinira socijalnu psihologiju, kognitivnu psihologiju i objasnjenja kognitivne procjene.
Koje su četiri vrste obrade podataka pri emocionalnom dozivljavanju i kakva je njihova usklađenost pri normalnom i poremećenom dozivljavanju?
Pri svakom emocionalnom događaju prisutne su četiri obrade podataka:
a) percepcija situacije, tj. da li situaciju percipiramo opasnom ili ne
b) izrazavanje putem gesta i mimike
c) subjektivni dozivljaj, tj. osjećaj
f) fiziolosko uzbuđenje, koje se moze manifestirati na različite načine kod različitih emocionalnih događaja i ovisno o osobi.
Kod normalnog psiholoskog izrazavanja ova četiri aspekta se događaju gotovo istodobno i međusobno usklađeno. Osoba percipira situaciju, ovisno o percepciji dozivi fiziolosko uzbuđenje i subjektivni dozivljaj, koji se manifestiraju kroz geste, mimiku i facijalne ekspresije. Npr. osoba percipira situaciju kao opasnu jer je vidjela zmiju. Potom, dozivljava fiziolosko uzbuđenje (lučenje adrenalina) i subjektivni dozivljaj straha. Strah je vidljiv i po facijalnim ekspresijama, mimici te gestama osobe (ukočenost).
Kod poremećenog psiholoskog dozivljavanja najčesće dolazi do neuroloskog ostećenja. Dolazi do disocijacije između:
i) percepcije i izrazavanja
ii) subjektivnog dozivljaja i fizioloske aktivacije
iii) izrazavanja, dozivljaja i fizioloske aktivacije
To moze značiti da osoba percipira situaciju kao opasnu, a izrazava geste i mimiku koje su u suprotnosti sa percipiranom situacijom. Ili, postoji potpuni nesklad između dozivljaja (radost) i izrazavanja (facijalne ekspresija bijesa).
Usporedite redoslijede 4 vrste obrade ''emocionalnih'' podataka u
laičkoj, James- Langeovoj, Cannon- Bardovoj i Schachterovoj
teoriji emocija.
Različite teorije pretpostavljaju različiti redoslijed četiriju vrsta obrade:
a) zdravorazumska (laička) teorija
c) James- Langeova teorija
d) Cannon- Bardova teorija
e) Schachterova dvofaktorska teorija
Kod zdravorazumske teorije osoba prvo percipira situaciju kao opasnu, zatim dolazi do subjektivnog dozivljaja straha, a potom do fizioloske aktivacije autonomnog zivčanog sustava. Objasnjenje ove teorije se odrazava u rečenici: Drhtim jer se bojim.
Kod James Langeove teorije je situacija obrnuta. Osoba percipira opasnu situaciju, zatim dolazi do fizioloske aktivacije autonomnog zivčanog sustava, a tek potom do subjektivnog dozivljaja straha. Objasnjenje ove teorije je: Bojim se jer drhtim.
Drugim riječima, postajemo tuzni, ljuti ili nas je strah zato sto smo postali svjesni da nam se bilo ubrzalo, da plačemo. Itd. Primjerice, u sumi vidimo medvjeda, potom se ili ukočimo ili počnemo bjezati, a tek nakon fizioloske reakcije osjećamo strah.
Cannon- Bardova teorija polazi od pretpostavke da kad osoba percipira opasnu situaciju dolazi do subkortikalne aktivacije, a potom se u isto vrijeme javljaju subjektivni dozivljaj straha i fizioloska aktivacija autonomnog zivčanog sustava. Moze se pojasniti rečenicom: Opasna situacija me plasi i izaziva mi drhtavicu. Dakle, ova teorija se razvija oko temeljnog zaključka da određeni događaj uzrokuje pojavu i fizioloskog i subjektivnog dozivljaja. Ova teorija je imala velik broj empirijskih potvrda no potisnula ju je James Langeova teorija.
Schachterova teorija pored fizioloske aktivacije i subjektivnog dozivljaja uvodi jos jedan faktor, tj. uzrok. Kada situaciju percipiramo kao opasnu javlja se fizioloska aktivacija, no to ne izaziva koji ćemo subjektivni dozivljaj dozivjeti, već prije toga trazimo uzrok naseg uzbuđenja, tj. kognitivno procjenjujemo situaciju.
Primjerice, prolazimo pored zgodnog frajera i zacrvenimo se, a tada njega percipiramo, tj. procjenjujemo kao uzrok privlačnosti ili seksualne napaljenosti. Ovu teoriju mozemo objasniti i u rečenici: Ja tumačim svoje drhtanje kao strah, jer procjenjujem da je situacija opasna. Ili: Ja tumačim svije drhtanje i mucanje kao mjesavinu straha i uzbuđenja jer procjenjujem da prezgodni frajer ''nosi nevolje''.
Opisite hijerarhijski odnos emocionalnih pojava i koja je njegova
vaznost za njihovo razumijevanje
Emocionalne pojave su organizirane u hijerarhiju, tj. postoje nadređene i podređene strukture. Najvisa razina su emocionalne osobine pojedinca. Svaka jedinka ima određene emocionalne osobine i to je najvisa razina njegovog emocionalnog zivota. Te osobine su urođene. Srednja razina su raspolozenja. Najniza razina su emocije, tj. emocionalni odgovor. Vise razine organiziraju i određuju nize razine.
GRAFIČKI PRIKAZ:
EMOCONALNE
OSOBINE
RASPOLOZENJA
EMOCIJE
MODEL GOVORI O VJEROJATNOSTI REAGIRANJA.
Moguće ja da strelice idu i u suprotnom smjeru, ali sa slabijim intezitetom, tj. slabijim utjecajem.
Primjerice, neki ljudi imaju emocionalnu osobinu hostiliteta (neprijateljstva) i vjerojatnije je da će reagirati agresijom, nego osobe koje nemaju osobinu hostiliteta. Njihovo raspolozenje će biti iritiranost, a emocija srdzba.
E.O: hostilitet
R: iritiranost
E: srdzba
Navedite i opisite sve tri razine emocionalnih pojava (prema
Rosenberg, 1998.) i međusobno ih usporedite!
Tri razine emocionalnih pojava su:
EMOCIONALNE ili AFEKTIVNE OSOBINE
RASPOLOZENJA
EMOCIJE
EMOCIONALNE ili AFEKTIVNE OSOBINE su stabilne predispozicije prema određenom tipu emocionalnog odgovora. One smanjuju prag, a povećavaju spremnost za određenu emociju koja je u skladu sa emocionalnom osobinom. Primjerice, hostilitet (emocionalna osobina) snizuje prag za reagiranjem srdzbom (emocija). Postoje individualne razlike u emocionalnim osobinama. Neuroznanost je potvrdila neurofiziolosku osnovu tih razlika: ako netko ima emocionalnu osobinu hostiliteta, onda mu se MRI i PET tehnikama jače zacrveni određeni dio mozga.
RASPOLOZENJA imaju polozaj između emocija i emocionalnih osobina. Slično emocijama, raspolozenja su prolazna stanja ali su trajnija, a slično emocionalnim osobinama utječu na kognitivne procese, no ne moraju biti svjesna. Poput emocionalnih osobina povećavaju spremnost za kongruentne emocije, jer izazivaju promjene u emocionalnom pragu.
EMOCIJE su akutne, intenzivne i kratkotrajne psiho-fizioloske promjene, nastaju kao odgovor na neku situaciju u okolini. One su rezultat procjene vaznosti ili opasnosti situacije za pojedinca. Procjena moze biti svjesna (kortikalna) ili nesvjesna (subkortikalna - preko talamusa i amigdala).
v USPOREDBA KARAKTERISTIKA EMOCIONALNIH POJAVA
TRAJANJE:
Emocionalne osobine:najduze
Raspolozenja: srednje
Emocije: najkraće
Emocionalne osobine: potpun (utječu na vjerojatnost pojave neke emocije, raspolozenja, selektivnost percepcije)
Raspolozenje: djelomičan
Emocije: najmanji (zbog kratkotrajnosti, utječu na svijest preko raspolozenja koja pobuđuju)
Emocionalne osobine: najsiri (postojani utjecaj na rjesavanje problema, pozornost, fiziolosku reaktivnost).
R: srednji (utječu jednako kao osobine, ali samo dok traju)
Emocije: najuzi (emocije imaju suzavajuću utjecaj na svijest, usmjeravaju pozornost na sadrzaj emocije)
Sto su to emocionalne osobine i kojim mehanizmima utječu na
emocionalni dozivljaj?
Emocionalne osobine su stabilne predispozicije prema određenom tipu emocionalnog odgovora. One smanjuju prag, a povećavaju spremnost za određenu emociju koja je u skladu s emocionalnom osobinom. Primjerice, hostilitet (emocionalna osobina) snizuje prag za reagiranje srdzbom (emocija). Postoje individualne razlike u emocionalnim osobinama. Neuroznanost je potvrdila neurofiziolosku osnovu tih razlika.
Emocionalne osobine određuju emocionalni prag 424u204e :
ekstraverti izjavljuju veći intezitet pozitivnih emocija, a introverti manji, u istim situacijama koje izazivaju pozitivno raspolozenje, i obrnuto
neuroticizam: vise negativnih emocija u određenim situacijama koje izazivaju negativno rasopolozenje
Kakav je utjecaj emocionalnih osobina na fizioloski odgovor
organizma (arousal)? Primjer iz literature i iz osobnog iskustva!
O emocionalnim osobinama ovisi intenzitet fizioloskih promjena za vrijeme emocionalnog odgovora. Primjerice, neurotične osobe imaju pojačanu reakciju simpatikusa.
Kagan (1984) je istrazivanjem pokazao da inhibirana (plasljiva) djeca imaju snazne fizioloske reakcije: ubrzan puls, prosirene pupile, jače se luči norepinefrin.
Eysenck (1990) je pokazao da introvertirani pojedinci imaju snazno pobuđen sredisnji zivčani sustav, autonomni sustav i snazne elektrodermalne reakcije. Primjer iz svakodnevnog zivota:osoba koja je introvert na ispitu će strah pokazivati snaznim znojenjem, drhtavisom i crvenilom.
Kakav je utjecaj emocionalnih osobina na procjenu situacije?
Primjer iz literature i iz osobnog iskustva!
O emocionalnim osobinama ovisi kako e pojedinac procjeniti vaznost i opasnost emocionalne situacije
Dodge (1980) je istrazivanjem pokazao da hostilna djeca interpretiraju neutralan/ambivalentan događaj kao opasan za fizički integritet ili za ego, pridaju neprijateljske atribute drugom djetetu i reagiraju agresijom - spustanje praga za kongruentne emocije.
Drugi primjeri za to su depresivne, neurotične i socijalno anksiozne osobe. Depresivne osobe svaku situaciju gledaju "crno", tj. većinu situacija dozivljavaju kao tuzne i bezizlazne. Neurotične osobe će u svemu vidjeti nesto prijeteće sto će ih uznemiriti. Socijalno anksiozne osobe u novom drustvu će misliti da svi gledaju u njih, da im se svi čude i podsmjehuju.
Definirajte i odredite emocije u uzem smislu kao najnizi stupanj
hijerarhije emocionalnih pojava?
Emocije u uzem smislu su akutne intenzivne i kratkotrajne psihofizioloske promjene koje nastaju kao odgovor na neku situaciju u okolini One su rezultat procjene vaznosti ili opasnosti situacije za pojedinca Procjena moze biti svjesna kortikalna ili nesvjesna talamus i amigdala
U hijerarhijskoj strukturi emocionalnih pojava emocije u uzem smislu rije i se nalaze na najnizoj razini hijerarhije ispod emocionalnih osobina i raspolozenja Prema trajanju emocija u uzem smislu rije i traje najkra e Emocija u uzem smislu ima i najmanji utjecaj na svijest zbog toga sto najkra e traje te utje e na svijest preko raspolozenja koja pobu uje
Sto se ti e sirine utjecaja na druge psiholoske i fizioloske procese emocije imaju suzavaju i utjecaj na svijest i usmjeravaju pozornost na sadrzaj emocije
Definirajte i odredite raspolozenje kao stupanj hijerarhije
emocionalnih pojava.
Raspolozenja imaju polozaj između emocija i emocionalnih osobina. Slična su emocijama jer su prolazna stanja, ali trajnija. Slična su emocionalnim osobinama jer utječu na kognitivne procese, ali ne moraju biti svjesna. Poput emocionalnih osobina povećavaju spremnost za kongruentne emocije jer izazivaju promjene u emocionalnom pragu. Prema trajanju, one su srednje (između afektivnih osobina i emocija). Njihov utjecaj na svijest je djelomičan, a sirina utjecaja na druge psiholoske i fizioloske procese srednja (utječu jednako kao osobine, ali samo dok traju).
14. Opisite i objasnite osnovnu shemu nastanka emocionalnog odgovora.
Emocionalno obojeni događaji u okolini potiču procjenu vaznosti tih događaja za sigurnost i dobrobit pojedinca. Procjena dovodi do emocionalnog odgovora (emocije). Emocija uključuje suvbjektivni dozivljaj, fiziolosku promjenu i tipičnu mimiku lica. Međutim, emocionalno obojeni događaj u okolini moze izravno dovesti do emocionalnog odgovora, odnosno emocije koja uključuje pobrojane sastavnice.
Navedite i ukratko opisite anatomsko-fizioloske strukture koje čine
temelj i sastavnicu emocionalnog dozivljaja.
Autonomni zivčani sustav
Autonomni zivčani sustav nije pod utjecajem voljne kontrole, a inervira sve organe, glatke misiće i neke zlijezde.
Dijeli se na:
a) simpatički sustav (flight/fight) : Aktiviran za vrijeme uzbuđenja, stresa i emocija. Trosi energiju iz rezervi, potiče reflekse (pojačani rad srca, znojenje, sirenje zjenica, jezenje koze). Sinaptički prijenosnik je noradrenalin.
b) parasimpatički sustav (rest/digest) : Antagonističan simpatikusu, povezan sa oporavkom od uzbuđenja, potiče procese probave i povrata tjelesnih rezervi. Sinaptički prijenosnik je acetilkolin.
Retikularna formacija
Retikularna formacija je difuzna mreza neurona sa slozenim međusobnim vezama. Proteze se od donje granice produzene mozdine, kroz most, do gornje granice srednjeg mozga, a vlakna joj se sire u korteks, talamus i leđnu mozdinu. Funkcija je uzbuđenje, odnosno aktivacija, san i pozornost.
Periferni endokrini sustav
Zlijezde s unutrasnjim lučenjem luče hormone koji djeluju na one tjelesne strukture koje za njih imaju specifične receptore. Nadbubrezna zlijezda je najvaznija za emocije straha, srdzbe i odusevljenja. Povezana je i s motivacijom, stresom, reprodukcijom i agresijom.
Hipotalamus i hipofiza
Hipotalamus i hipofiza su najvaznije strukture za motivaciju i emocije. Postavljene su u sredistu baze mozga, a čine vezu između zivčanog i zljezdanog sustava. Hipotalamus je sastavljen od nukleusa, a regulira i kontrolira hipofizu. Hipofiza je glavna zlijezda i utječe na rad ostalih zlijezda. Luči 9 hormona : ACTH, endorfin, prolaktin, hormon rasta i druge. Utjecaj: stres, bol, ovulacija, laktacija, rast, seksualno ponasanje, vazokonstrikcija.
Endorfini su zaduzeni za dobro raspolozenje, ACTH djeluje na koru nadbubrezne zlijezde, prolaktin je vazan kod dojenja.
Ventrikularni sustav
Ventrikularni sustav je stara struktura, prisutna u svih kraljesnjaka. Ispunjena je cerebrospinalnom tekućinom, a ima dvostruku funkciju :
djeluje kao amortizer udaraca
djeluje kao prijenosnik kemijskih supstanci između starih i novih dijelova sredisnjeg zivčanog sustava preko limbičkog sustava
Mogući je modulator raspolozenja.
Limbički sustav
Limbički sustav sastoji se od hipotalamusa i drugih struktura među kojima su najvaznije amigdale, hipokampus i bliski dijelovi neokorteksa. Preko paleokorteksa limbički sustav povezan je sa neokorteksom i otuda povezanost supkortikalnih i kortikalnih prerada emocionalnih podataka.
Epifiza
Epifiza se nalazi u straznjem epitalamusu. Nema neuralnih veza sa sredisnjim zivčanim sustavom. Podrazuju je vlakna simpatičkog zivčanog sustava. Pretpostavlja se da je hormon melatonin, kojeg ona proizvodi, povezan sa spolnim sazrijevanjem.
Vazni su i sinaptički transmiteri i neuromodulatori : acetilkolin, dopamin, serotonin, noradrenalin i adrenalin..
Opisite aktivnost autonomnog ziv anog sustava koja prati
emocionalnu reakciju!
Prvenstvena funkcija autonomnog ziv anog sustava je da upravlja radom unutarnjih organa i na taj na in omogu uje odrzavanje homeostaze u organizmu Autonomni ziv ani sustav nije pod utjecajem voljne kontrole a kontrolira rad srca disni sustav probavni sustav
Autonomni zivčani sustav dijeli se na:
a) Simpatički sustav: Ovaj sustav aktiviran je za vrijeme uzbuđenja organizma, stresnih situacija i jakih emocionalnih stanja. Kada je aktiviran simpatikus ubrzava se rad srca, povisuje krvni tlak, ubrzava disanje, koči rad probavnog sustava i pospjesuje lučenje adrenalina iz srzi nadbubrezne zlijezde.
b) Parasimpatički sustav: Ovaj sustav ima suprotne učinke od simpatičkog sustava. Povezan je sa oporavkom od uzbuđenja, stresnih situacija i jakih emocionalnih stanja, potiče procese probave i vračanja tjelesnih rezervi.
Opisite vaznost zlijezda s unutrasnjim izlu ivanjem u tijeku
emocionalnog uzbu enja!
Zlijezde s unutrasnjim izlu ivanjem svoje produkte hormone lu e izravno u krvotok Me u zlijezde s unutrasnjim izlu ivanjem ubrajaju se: stitnja a hipofiza nadbubrezne zlijezde gustera a i spolne zlijezde
Nadbubrezna zlijezda najvaznija je zlijezda kada se govori o utjecaju na emocije: strah, srdzba, odusevljenje. Hormoni nadbubrezne zlijezde od velike su vaznosti pri reakciji organizma na stres. Hipotalamus i hipofiza najvaznije strukture u motiviranju i emocijama. Nalaze se u sredistu baze mozga, čine vezu između zivčanog i zljezdanog sustava.
Hipotalamus je dio diencefalona, sastoji se od većeg broja jezgara. Osnovne funkcije su mu regulacija tjelesne temperature, krvnog pritiska, gladi i zeđi. Zajedno sa drugim strukturama sudjeluje u regulaciji emocionalnog ponasanja. Povezan je sa hipofizom preko koje zivčani sustav utječe na funkciju zlijezda s unutrasnjim izlučivanjem.
Hipofiza luči 9 hormona. ACTH i endomorfini prisutni su na sinaptičkim vezama. Dopamin i serotonini vazni su za raspolozenje. Vazopresin je jedan od regulatora vode u organizmu i taj hormon djeluje na procese pamćenja. ACTH (adenokortikotropni hormon) značajan je u situacijama stresa.
Navedite i ukratko opisite supkortikalne strukture bitne za
emocionalni dozivljaj i koje su njihove pretpostavljene veze s
perifernim korteksom?
Ventrikularni sustav je subkortikalna struktura prisutna u svih kraljeznjaka, ispunjena cerebrospinalnom tekućinom, likvorom. Ova struktura vrsi dvije funkcije: amortizer udaraca i prijenosnik kemijskih supstanci između starih i novih dijelova sredisnjeg zivčanog sustava, preko limbičkog sustava.
Najvazniji dio limbičkog sustava su: prednje jezgre talamusa, hipotalamus, amoigdaloidne jezgre, septum, hipokampus i girus cinguli. Smatra se da je limbički sustav uključen u regulaciju čuvstvenog dozivljavanja i ponasanja. Pretpostavlja se da je područje amigdaloidnih jezgara odgovorno za pojavu straha i srdzbe i to naručito u situacijama kad je ugrozen zivot pojedinca. Aktivacija tog mozgovnog područja tada, ovisno o procjeni situacije, rezultira u intenzivnom strahu, sto ima za posljedicu bijeg od izvora podrazaja ("bori se ili bjezi" reakcija). Područje girus cinguli, u suradnji s prednjim dijelovima kore velikog mozga, daje čuvstvenu obojenost svakodnevnom dozivljavanju. Dijelovi limbičkog sustava, naročito hipokampus, igra značajnu ulogu u procesima pamćenja.
Hipotalamus i hipofiza su najvaznije strukture za motivaciju i emocije. Postavljene su u sredistu baze mozga, a čine vezu između zivčanog i zljezdanog sustava.
Hipotalamus je sastavljen od nukleusa, a regulira i kontrolira hipofizu. Hipofiza je glavna zlijezda i utječe na rad ostalih zlijezda. Luči 9 hormona : ACTH, endorfin, prolaktin, hormon rasta i druge. Utjecaj: stres, bol, ovulacija, laktacija, rast, seksualno ponasanje, vazokonstrikcija.
Retikularna formacija je difuzna mreza neurona sa slozenim međusobnim vezama. Proteze se od donje granice produzene mozdine, kroz most, do gornje granice srednjeg mozga, a vlakna joj se sire u korteks, talamus i leđnu mozdinu. Funkcija je uzbuđenje, odnosno aktivacija, san i pozornost.
Navedite glavne teorije emocija uz njihov pretpostavljeni slijed
obrade podataka u emocionalnoj situaciji.
a) Zdravorazumska (laička) teorija pretpostavlja ovakav slijed obrade podataka u emocionalnoj situaciji:
Percepcija (opasna situacija) subjektivni dozivljaj (strah) fizioloska aktivacija (AZS)
Objasnjenje emocija: Drhtim jer se bojim.
b) James-Langova teorija
Percepcija fizioloska aktivacija subjektivni dozivljaj
Objasnjenje emocija: Bojim se jer drhtim.
c) Cannon- Bardova teorija
Percepcija subkortikalna aktivacija: subjektivni dozivljaj
fizioloska aktivacija
Objasnjenje emocija: Opasna situacija me plasi i izaziva mi drhtavicu.
d) Schachterova teorija
Percepcija fizioloska aktivacija kognitivna procjena subjektivni dozivljaj
Objasnjenj emocija: Ja tumačim svoje drhtanje kao strah, jer procjenjujem da je situacija opasna.
e) Teorija misićne povratne informacije
Percepcija karakteristična mimika subjektivni dozivljaj
Objasnjenje emocija:
n Izard (1997): kozna i proprioleptivna povratna informacija o aktivnosti misića lica dovodi do subjektivnog dozivljaja
n Zajonc (1989): misićna aktivacija lica utječe na temperaturu krvi koja utječe na mozak, a to djeluje na otpustanje ili kočenje neurotransmitera.
f) Teorija kognitivne procjene
Percepcija kognitivna procjena opasnosti subjektivni dozivljaj
Objasnjenje emocija: -
n Lazarus (1984): kognitivna procjena situacije je najbitnija za subjektivni dozivljaj.
g) Evolucijska teorija
Percepcija subkortikalna aktivacija subjektivni dozivljaj
učenje
uvjetovanje
Objasnjenje emocija: 6-9 bazičnih emocija prepoznaje se bez kognitivne procjene: Bojim se jer «instiktivno» znam da je situacija opasna.
Navedite glavne teorije emocija uz njihov pretpostavljeni slijed
obrade podataka u emocionalnoj situaciji.
Glavne teorije emocija su zdravorazumska (laička), James-Langova teorija, Cannon-Bardova, i Schahterova dvofaktorska teorija. Tu su jos teorije misićne povratne informacije, teorije kognitivne procjene, i evolucijske teorije emocija.
Zdravorazumski slijed obrade podataka u emocionalnom događaju je takav da prvo percipiramo situaciju (opasna situacija), to dovodi do subjektivnog dozivljaja, ili osjećaja (straha), koji je uzrok fizioloskoj aktivaciji autonomnog zivčanog sustava (puls, sirenje zjenica, znojenje). Objasnjenje emocije prema zdravorazumskoj teoriji glasi: Drhtim jer se bojim.
Prema James-Langovoj teoriji slijed obrade podataka u emocionalnoj situaciji je nesto izmjenjen: na prvom je mjestu percepcija (opasne situacije), zatim slijedi fizioloska aktivacija autonomnog zivčanog sustava, pa tek onda osjetimo strah (subjektivni dozivljaj). Prema toj teoriji objasnjenje emocije je : Bojim se jer drhtim.
Kod Cannon-Bardove teorije obrada podataka teče ovim redom: kada percipiramo (opasnu situaciju) dolazi do supkortikalne aktivacije koja istovremeno dovodi do subjektivnog dozivljaja (osjećaja straha) i fizioloske aktivacije (AZS). Prema Cannon-Bardovoj teoriji objasnjenje emocije glasi: Opasna situacija me plasi i izaziva mi drhtavicu.
Slijed obrade podataka u emocionalnom događaju prema Schahterovoj teoriji : nakon percepcije (opasne situacije) slijedi fizioloska aktivacija, pa onda kognitivno procjenjujemo situaciju, da bi doslo do subjektivnog dozivljaja (osjećaja straha). Prema Schahterovoj teoriji objasnjenje emocije glasi: Ja tumačim svoje drhtanje kao strah, jer procjenjujem da je situacija opasna.
Prema teorijama misićne povratne informacije slijed obrade podataka je takav da je prvo percepcija (opasne situacije), koja dovodi do karakteristične mimike koja pak dovodi do subjektivnog dozivljaja straha. Objasnjenje emocije prema C. Izard (1977): Kozna i proprioceptivna povratna informacija o aktivnosti misića lica dovodi do subjektivnog dozivljaja. Objasnjenje emocije prema R. Zajoncu (1989): Misićna aktivacija lica djeluje na temperaturu krvi koja dolazi u mozak, a to utječe na otpustanje ili kočenje transmitora.
Prema teorijama kognitivne procjene slijed obrade podataka je slijedeći: prvo percepcija (opasna situacija), slijedi kognitivna procjena opasnosti, pa subjektivni dozivljaj (strah). Objasnjenje emocije prema Lazarusu (1984) glasi: Kognitivna procjena situacije je najbitnija za subjektivni dozivljaj. No pod "kognitivnom procjenom" smatra se siroka kategorija kognitivnih procesa, čak i osjeti i percepcija, a to je ujedno Zajoncov prigovor Lazarusu.
Prema evolucijskoj teoriji emocija slijed obrade podataka ide ovim redom: nakon percepcije (opasne situacije) slijedi supkortikalna aktivacija koja zajedno sa učenjem i uvjetovanjem dovodi do subjektivnog dozivljaja (straha).Objasnjenje emocije: 6 do 9 primarnih (bazičnih) emocija prepoznaje se bez kognitivne obrade: Bojim se jer "instinktivno" znam da je situacija opasna.
Sto je to Papezov krug (1937) i koja je vaznost tog ranog Papezovog
otkrića?
Američki neurolog James Papez (izgovara se tako da se rimuje sa engl. Grapes - otprilike «Pejps»), 1937. je opisao neuronski krug za kojeg je vjerovao da ima ključnu ulogu u povezivanju svjesnih vidova emocionalnog ponasanja i pridruzenih podsvjesnih autonomnih reakcija. On je smatrao da je hipotalamus bitan za izrazavanje emocija, dok su ostala područja (povezana s hipotalamusom), a posebno mozdana kora, značajna za svjesno osjećanje emocija. Naime, Papez smatra da osjetni impulsi iz tijela i vanjskog svijeta dosezu talamus i odatle se preusmjeravaju u 3 glavna «puta za prijenos informacija»:
jedan put odlazi u područje strijatuma - «put kretanja»
drugi odlazi u neokorteks - «put misli», a
treći u područja limbičkog sustava sto su tijesno povezana s hipotalamusom - «put osjećaja».
Papezov glavni razlog za povezivanje limbičkog sustava s emocijama temeljio se na slijedećim kliničkim zapazanjima: u ljudi oboljelih od bjesnoće virus napada limbički sustav, a ti bolesnici ponekad trpe od osjećaja krajnjeg straha i tjeskobe; nadalje, tumori limbičkih struktura ponekad uzrokuju gubitak emocija i pamćenja.
Sto je limbički sustav i koja je njegova pretpostavljena uloga u
emocijama.
Limbički sustav je ključni dio mozga za osjećanje i izrazavanje emocija.
Kortikalna polja limbičkig sustava dijelimo u dvije skupine: (1) limbička polja - dio mozdane kore koji je najtjesnije povezan sa hipotalamusom i (2) paralimbička polja. Limbička polja imaju vaznu ulogu u:
Visem nadzoru nad endokrinim i autonomnim sustavom
Modulaciji nagona i motivacijskih stanja
Dozivljavanju i izrazavanju emocija (afektivno bojenje osobnog iskustva)
Učenju i pamćenju.
Limbički sustav sastoji se od hipotalamusa i drugih struktura među kojima su najvaznije amigdale, hipokampus i bliski dijelovi neokorteksa.
Amigdala je dvosmjerno povezana s limbičkim i paralimbičkim poljima, hipotalamusom, mozdanim deblom i dr. Stoga amigdala sudjeluje u regulaciji nagona, afektivnih i motivacijskih stanja, autonomnih i endokrinih funkcija.
Limbički sustav je preko paleokorteksa povezan sa neokorteksom i otuda povezanost supkortikalnih i kortikalnih prerada emocionalnih podataka. Psihofarmaci djeluju na receptore, a ako receptori prenose neugodno raspolozenje lijekovi inhibiraju reuptake (povratak) neurotransmitera u tijelo neurona ili ekscitiraju receptore sto su zaduzeni za dobro raspolozenje (endorfin, serotonin).
Kako funkcionira sinaptički prijenos i koji su glavni
neurotransmiteri, te koji su među njima najvazniji za emocije?
Proces neurotransmisije omogućuje prijenos informacija s jednog na drugi neuron. Zivčana stanica se u odsustvu podrazaja nalazi u polariziranom stanju. Kada dođe do električkog podrazivanja stanična membrana se depolarizira (zbog povećane propusnosti Na iona, koji u smjeru koncentracijskog gradijenta ulaze u stanicu) i tako se stvara akcijski potencijal. To je depolarizirajući val sto putuje od aksonskog brezuljka, duz aksona do aksonskog terminala. U terminalu se nalaze mjehurići ispunjeni neurotransmiterima, tzv. vezikuli. Jednom kada depolarizirajući val dosegne aksonski terminal, povećava se propusnost membrane za Ca ione, a to uzrokuje primicanje vezikula do plazmatske membrane te stapanje s njom, pa nakon pucanja membrane dolazi do izlijevanja neurotransmitera u sinaptičku pukotinu. Neurotransmitr difundira kroz sinaptički prostor i vezuje se za receptore na prilezećem zivcu ili na nekoj drugoj stanici. Nakon tog kratkog djelovanja neurotransmiteri se inaktiviraju enzimima ili se mehanizmom povratnog prijenosa vraćaju natrag u presinaptički zavrsetak.
Glavni neurotransmiteri su:
ACETILKOLIN - uglavnom u motorič kim neuronima
DOPAMIN - osobito u supkortikalnim strukturama
NORADRENALIN - smatra se fizioloskim temeljem aktivacije i raspolozenja
ADRENALIN - u simpatičkim vlaknima
SEROTONIN - vazna uloga u raspolozenjima.
Koji je sinaptički prijenosnik presudan za dobro raspolozenje/
depresiju i koji je pretpostavljen dio SZSa odgovoran za njegovu
proizvodnju.
Sinaptički prijenosnik odgovoran za dobro raspolozenje/depresiju je serotonin. Najveći se dio, oko 95% serotonina u organizmu sintetizira u crijevnim stanicama (Kutschitzkyeve stanice)
U sredisnjem zivčanom sustavu serotoninski neuroni smjesteni su u rafe jezgrama (skupine B1 do B9). Rafe jezgre smjestene su u mozdanom deblu.
Sto je to periferni endokrini sustav i koja je njegova uloga u
emocionalnom dozivljaju.
Zlijezde s unutrasnjim lučenjem luče hormone koji djeluju na one tjelesne strukture koje za njih imaju specifične receptore. Nadbubrezna zlijezda je najvaznija za emocije straha, srdzbe i odusevljenja. Povezana je i s motivacijom, stresom, reprodukcijom i agresijom.
Uloga nadbubrezne zlijezde u (neposrednim) brzim i (dugoročnim) sporim emocionalnim reakcijama.
Nadbubrezne zlijezde smjestene su iznad bubrega. Sastoje se od dva dijela: srzi i kore.
Iz srzi se izlučuju hormoni adrenalin i noradrenalin. Ti hormoni imaju sličan učinak kao i povećana aktivnost simpatikusa. Adrenalin ubrzava rad srca i povećava krvni tlak. Jaka čuvstva, naročito čuvstva straha i srdzbe redovito su praćena povećanim izlučivanjem hormona iz srzi nadbubrezne zlijezde.
Kora nadbubrezne zlijezde izlučuje skupinu hormona koji se zajedničkim imenom nazivaju kortikosteroidi. Ti hormoni reguliraju metabolizam pojedinih tvari kao sto su minerali, ugljikohidrati i proteini. Dugotrajnije dozivljavanje neugodnih čuvstava moze prouzrokovati poremećaj u izlučivanju kortikosteroida. Budući da ti hormoni uz ostalo djeluju i na rad imunoloskog sustava, poremećaji u izlučivanju kortikosteroida mogu smanjiti obrambene snage organizma sto moze pogodovati razvoju bolesti.
27. Uloga nadbubrezne zlijezde u dozivljaju stresa.
Sa stajalista biologije stresne reakcije su odgovor koji priprema pojedinca za "borbu ili bijeg". U odgovoru tijela na stresne situacije značajnu ulogu ima oslobađanje hormona nadbubrezne zlijezde. Nadbubrezna zlijezda smjestena je iznad bubrega, a sastoji se od kore i srzi. Srz nadbubrezne zlijezde u odgovoru na podrazaj izlučuje adrenalin i noradrenalin koji imaju vaznu ulogu u stresnim reakcijama.
Oslobađanje adrenalina u krovotok dovodi do reakcija u mozgu i perifernom zivčanom sustavu. U mozgu se povećava aktivnost, osobito retikularne formacije. Retikularna formacija zatim salje signale autonomnom zivčanom sustavu koji usporava probavu, ubrzava rad srca i podize krvni tlak.
Budući da je među organima koji su pod utjecajem autonomnog zivčanog sustava i nadbubrezna zlijezda dolazi do slijeda odgovora koji se naziva zatvorena petlja, te stresna reakcija uzrokovana adrenalinom moze biti produzena.
Noradrenalin također ima vaznu ulogu u stresnim reakcijama, ali njegov utjecaj je neizravan. On putuje kroz krvotok i dolazi do mozga gdje aktivira hipofizu koja oslobađa hormon ACTH . ACTH putuje do nadbubrezne zlijezde i potiče koru nadbubrezne zlijezde da proizvodi hormone koji se nazivaju kortikosteroidi.
Kortikosteroidi imaju vaznu ulogu u brojnim tjelesnim procesima među kojima su regulacija metabolizma vode i sećera, te brzo oslobađanje sećera za energiju u stanju stresa. Djeluju i na imunoloski sustav, osobito na upalne reakcije.
Sto je afektivna neuroznanost i koji je njen glavni doprinos
razumijevanju emocija?
Suvremena stanovista o fizioloskim temeljima emocija proizlaze iz suvremene neuroznanosti (afektivne neuroznanosti - Davidson, 2000). Glavni istrazivači na području neuroznanosti su Davidson i Kalin (2000), a glavne metode istrazivanja (tj. neposredno promatranje aktivnosti mozga) su: MRI (magnetska rezonanca), PET (snimanje pozitronske emisije) i električni "sensing".
Rezultati afektivne neuroznanosti:
n Naglasavaju vaznost sredisnjeg zivčanog sustava za dozivljaj emocija. Priznaju da periferni feedback, odnosno proprioceptivni podaci i podaci iz autonomnog zivčanog sustava imaju utjecaj na intenzitet dozivljaja emocije.
n Daju jasniju sliku fizioloski utemeljenog tijeka (neural-circuity) emocija.
Opisite dva temeljna fizioloska sustava u osnovi emocija, koja je
otkrila suvremena neuroznanost (Davidson, 2000).
Smatra se da postoje 2 zasebna fizioloska sustava u osnovi emocija:
sustav za emocionalno povlačenje (negativne emocije): olaksava ponasanje povlačenja i bijega te olaksava reakcije na signale opasnosti
sustav za emocionalno privlačenje (pozitivne emocije): olaksava priblizavanje zeljenom izvoru emocija
Koji su anatomsko-fizioloski temelji emocionalnog dozivljaja prema
otkrićima neuroznanosti (Davidson, 2000)?
Afektivna neuroznanost naglasava vaznost sredisnjeg zivčanog sustava za dozivljaje emocija. Priznaje da peiferni feedback, odnosno proprioceptivni podaci i podaci iz autonomnog zivčanog sustava imaju utjecaj na intenzitet dozivljavanja emocije.
Smatra se da postoje 2 zasebna fizioloska sustava u osnovi emocija:
sustav za emocionalno povlačenje (negativne emocije): olaksava ponasanje povlačenja i bijega te olaksava reakcije na signale opasnosti
sustav za emocionalno privlačenje (pozitivne emocije): olaksava priblizavanje zeljenom izvoru emocija
Osobito je vazan prefrontalni korteks i amigdala.
31. Sto je to "prefrontalna asimetrija"?
Istrazivanja na pacijentima s lezijom jedne polutke, kao i mjerenje aktivacije (metabolizma) pomoću PET-a u neozlijeđenom mozgu pokazuju da je u prefrontalnom dijelu sjediste aktivacije, paznje, memorije i emocija:
n desni prefrontalni korteks aktivira se pri negativnim emocijama (strah i gađenje)
n lijevi prefrontalni korteks aktivan je pri pozitivnim emocijama
U prefrontalnom korteksu nastaju prezentacije emocionalnih situacija, sto je oblik afektivne radne memorije:
n donji - unutrasnji dio prefrontalnog korteksa: reprezentacija elementarnih negativnih ili pozitivnih emocionalnih stanja
n gornji - vanjski dio prefrontalnog korteksa: reprezentacija budućih afektivnih stanja, anticipacija i motivacija prema cilju
Kakva je uloga amigdala u emocionalnom dozivljavanju, prema
rezultatima neuroznanosti?
Pacijenti s lezijom amigdala pokazuju nesposobnost prepoznavanja mimičkog izraza straha i glasovnog izraza straha. Općenito pokazuju nesposobnost obrade podataka o negativnim emocijama, a i smanjena je mogućnost njihova izrazavanja.
Rezultati PET metoda pokazuju da su amigdala aktivni kod negativnih emocija: anksioznost, fobije, neugoda njuha i okusa.
Kako rezultati neuroznanosti (Davidson, 2000) podupiru
pretpostavljenu hijerarhiju emocionalnih pojava (Rosenberg, 1998)?
Prema Rosenbergu (1998) emocionalne pojave su organizirane u hijerarhiju (podređene i nadređene strukture). Najvisu razinu čine emocionalne osobine pojedinca, srednju čine raspolozenja, a najnizu emocije (emocionalni odgovor). Vise razine određuju i organiziraju one nize. Istrazivanja su pokazala da su emocionalne osobine urođene: primjerice, ako je nečija emocionalna osobina hostilitet, ta osoba će u iritiranom raspolozenju česće pokazivati emociju srdzbe. Rezultati neuroznanosti otkrili su da se pokazuju konstantne individualne razlike u prefrontalnoj asimetriji, sto ukazuje na fiziolosku utemeljenost emocionalnih osobina (afektivnog stila). Funkcija prefrontalnog korteksa je da osigurava stabilne individualne razlike u emocionalnoj aktivnosti. Funkcija amigdala je da su zaduzeni za emocionalnu plastičnost, mogućnost učenja i promjena osobina. Primjerice, primjećene su molekularne promjene u amigdali nakon averzivnog učenja.
Fizioloski temelj stabilnosti i plastičnosti emocionalnih osobina
prema rezultatima neuroznanosti!
Konstantne individualne razlike u prefrontalnoj asimetriji ukazuju na fiziolosku utemeljenost emocionalnih osobina (afektivni stil).
Funkcija prefrontalnog korteksa osigurava stabilne individualne razlike u emocionalnoj reaktivnosti.
Funkcija amigdala je da su zaduzeni za emocionalnu plastičnost, mogućnost učenja i promjena osobina. Primjećene su molekularne promjene nakon averzivnog učenja.
Postavlja se pitanje plastičnosti i stabilnosti emocionalnih osobina, odnosno pitanje o formiranju tih osobina u djetinjstvu. Jaka stabilnost, odnosno aktivnost prefrontalnog korteksa i amigdala, primjećena je u odrasloj dobi. U djetinjstvu, odnosno u dobi od 3 do 11 g. stabilnost je mala.
Mogućnosti promjena fizioloskih temelja emocionalnih osobina u
djetinjstvu. Navedite primjere negativnih i pozitivnih vanjskih
utjecaja.
Vazno pitanje je formiranje plastičnosti nasuprot stabilnosti u djetinjstvu. Jaka stabilnost (aktivnost prefrontalnog korteksa i amigdala) primjećena je u odrasloj dobi. U djetinjstvu od 3. do 11. g. stabilnost je mala sto znači da je velika plastičnost.
Koje karakteristike okoline mijenjaju emocionalnu reaktivnost u pozitivnom i negativnom smjeru?
Primjerice, ako se dijete rođeno sa povećanom aktivacijom desne hemisfere nalazi u nepogodnoj okolini bit će jako negativno nastrojeno. Hawlow je pokazao da mali majmunčići bez ljubavi umiru i padaju u depresiju te da zamjenske majke djelomično mogu utjecati na njihovo stanje.
Poznato je da je afektivna veza majke i djeteta generator raspolozenja. Negativna emocionalna iskustva u ranoj dobi (zapustanje, nesigurnost, izolacija) dovode do izlučivanja kortizola u prefrontalni korteks, a to smanjuje mozdano tkivo, unistava stanice, umanjuje broj veza. Posljedice su razvojni deficiti, problemi pozornosti, dezorganizacije i depresija.
Iz toga je vidljiva vaznost sigurne afektivne vezanosti. Djeca moraju uspostaviti sigurnu afektivnu vezu u toku prve tri godine zivota.
Forestein je radio sa djecom iz deficitnih obitelji, obitelji gdje su djeca u negativnim odnosima. Djeca su smjestena u dom kao retardirana, te su amotivirana i bez usmjerene paznje. On je pronasao način poučavanja takve djece.
Glede plastičnosti u odrasloj dobi, postoji mogućnost promjena:
blokiranje receptora negativnih emocija uz pomoć lijekova
stimuliranje prefrontalnog korteksa
mijenjanje alfa aktivnosti neurofeedbackom: povećanje alfa valova u desnom prefrontalnom korteksu - smirivanje desnog prefrontalnog korteksa autogenim treningom
Mali a valovi u desnom prefrontalnom korteksu označavaju da je aktivnost velika. Pomoću autogenog treninga povećava se amplituda a valova. Promjerice, djeci se dade igrica te sa povećanjem amplitude dobivaju nagradu, a s vremenom uče kako će djelovati na a valove u desnom prefrontalnom korteksu.
Uz pomoć lobotomije spriječava se dolazak impulsa u desni dio prefrontalnog korteksa. Na majmunima su primjetili da to dovodi do smanjenja negativnih osjećaja.
ostvarivanje zadovoljstva zbog postignuća malih ciljeva
Primjerice, depresivni pacijent je u fazi amotivacije i treba postati vise motiviran. Pacijentu se postavi cilj koji on mora postići, a dozivljaj uspjeha i zadovoljstva nakon postizanja cilja dovodi do proizvodnje serotonina koji smanjuje amotivaciju i depresiju.
Mogućnosti promjena fizioloskih temelja emocionalnih osobina u
odrasloj dobi.
Individualne razlike u prefrontalnoj asimetriji dominaciji lijevog ili desnog prefrontalnog korteksa ukazuju na fiziolosku utemeljenost emocionalnih osobina tj sklonosti odre enom tipu raspolozenja Za rano djetinjstvo karakteristi na je emocionalna plasti nost tj postoji mogu nost promjene uslijed okolinskih iskustava i za to je zasluzna amigdala Fiziologija prefrontalnog korteksa osigurava stabilnost emocionalnih osobina u odrasloj dobi me utim i tada postoji odre ena iako puno manja plasti nost tj postoji nekoliko mogu nosti promjene
Blokiranje receptora negativnih emocija tj. negativnih neurotransmitera (kortizol) pomoću lijekova.
Stimuliranje lijevog prefrontalnog korteksa budući da je on povezan sa pozitvnim emocijama.
Mijenjanje alfa aktivnosti mozga pomoću neurofeedbacka, odnosno, ako je amplituda alfa vala u desnom prefrontalnom korteksu (koji je povezan sa negativnim emocijama) mala, to upućuje na njegovu veliku djelatnost te je potrebno povećati amplitudu valova jer se time smanjuje aktivnost desnog prefrontalnog korteksa. Primjer ovakve metode je autogeni trening, u kojem se postupno uči proizvoditi sve veće alfa valove. Primjerice, depresivnu djecu se putem video-igrica uči kako će djelovati na alfa valove u mozgu tako da sa povećanjem amplitude dobivaju nagradu. Ekstremna tehnika smanjivanja aktivnosti desnog prefrontalnog korteksa je lobotomija, kojom se sprečava dolazak impulsa u desni prefrontalni korteks.
Poticanje proizvodnje serotonina jer depresija je često posljedica pomanjkanja serotonina . Sa pacijentom se provodi psihoterapija kako bi ga se motiviralo za postizanje malih ciljeva (teorija cilja). Osjećaj uspjeha koji proizlazi iz svladavanja cilja rezultira povećanjem serotonina. Međutim u nekim su slučajevima odumrle stanice koje proizvode serotonin te ova metoda ostvarenja zadovoljstva zbog postignuća cilja nije efikasna (Alzheimer, Parkinson).
Pretpostavljeni utjecaji dugotrajnog stresa na fizioloske strukture
odgovorne za emocionalne osobine.
Za razliku od odrasle dobi u kojoj je primjećena jaka stabilnost emocionalnih osobina (aktivnosti prefrontalnog korteksa i amigdale), razdoblje djetinjstva od 3. do 11 g. karakterizira velika plastičnost. Emocionalnu plastičnost, učenje i promjenu osobina omogućuju amigdala, stare strukture za koje se spoznalo da su fleksibilne. Nakon averzivnog učenja primjećuju se molekularne promjene u amigdalama. Stoga neke karakteristike okoline mogu mijenjati emocionalnu reaktivnost u pozitivnom ili negativnom smjeru i to posebno u ranoj dobi. Jedno od ključnih iskustava je stres, odnosno negativna emocionalna iskustva. Primjer djelovanja emocionalne vezanosti majke i djeteta na fizioloske strukture je Harlowljev eksperiment koji je pokazao da pomanjkanje majčinske ljubavi rezultira odumiranjem zivčanih struktura i depresijom. Naime, negativna emocionalna iskustva ( zapustanje, nesigurnost, izolacija) dovode do izlučivanja kortizola iz adrenalne zlijezde u prefrontalni korteks, a to smanjuje mozdano tkivo, unistava stanice, umanjuje broj veza. Poslijedice ostećenja prefrontalnog korteksa su razvojni deficiti, problemi pozornosti, dezorganizacije, depresija, sto upućuje na vaznost sigurne afektivne vezanosti.
Kako se negativne promjene u prefrontalnom korteksu zbog ranog
stresa mogu povezati sa sindromom ADHD ili teskoćama u učenju?
Za razliku od odrasle dobi u kojoj je primjećena jaka stabilnost emocionalnih osobina (aktivnosti prefrontalnog korteksa i amigdale), razdoblje djetinjstva od 3. do 11 g. karakterizira velika plastičnost. Emocionalnu plastičnost, učenje i promjenu osobina omogućuju amigdala, stare strukture za koje se spoznalo da su fleksibilne. Naime, nakon averzivnog učenja primjećuju se molekularne promjene u amigdalama, sto znači da i okolinska iskustva utječu na stil emocionalnog reagiranja. Ključno iskustvo je stres u ranoj dobi: nedostatak sigurne afektivne vezanosti, zapustanje, nesigurnost, izolacija. Ta negativna emocionalna iskustva dovode do raznih negativnih promjena u prefrontalnom korteksu: uzrokuju izlučivanje kortizola u prefrontalni korteks, sto dovodi do smanjenja mozdanog tkiva, unistavanja stanica te smanjenja broja veza. Budući da pozornost i emocije zajedno sa aktivnom memorijom imaju centar u lijevom prefrontalnom korteksu, ostećenje rezultira slabom memorijom, smanjenom aktivacijom i emocijama, nemogućnosću usmjeravanja intelektualnog procesa te amotiviranosću. Stoga djeca koja nisu uspostavila afektivnu vezanost do 3 g., a sto je osnovni izvor stresa u ranoj dobi, pokazuju specifičnu vanjsku sliku: ne mogu usredotočiti pozornost (ADHD) te stoga često imaju i poteskoće u učenju.
Objasni shemu fizioloske aktivacije emocija prema Davidson i
suradnicima (2000).
Limbički sustav i talamus salju emocije u lijevi i desni prefrontalni korteks. Amygdala i desni prefrontalni korteks zaduzeni su za negativne emocije, a lijevi prefrontalni korteks za pozitivne emocije. Lijevi prefrontalni korteks ujedno blokira negativne emocije koje izazivaju amygdale i desnog prefrontalni korteks. Shema pretpostavlja da su ova dva sustava u ravnotezi. Također je prisutna i veća aktivnost desnog prefrontalnog korteksa i amygdale kod ljudi koji su depresivni i anksiozni. Te fizioloske strukture odgovorne su za tri različite hijerarhijske osobine emocionalnog dozivljavanja: emocionalne osobine, raspolozenja i emocije.
40. Opisite i obrazlozite izrazajnu emocionalnu sastavnicu.
Vanjski izrazi emocija su neverbalno ponasanje ili govor tijela. Mimički izrazi lica i polozaj tijela (habitus) sastavnice su emocionalnog dozivljaja, a u nekim teorijama i glavni izvor emocionalnog dozivljaja.
Sto su i koji su bazični mimički izrazi?
Ekman i Keltner (1997) i Izard (1994) pokazali da postoji urođenost i univerzalnost mimičkog izraza. Na temelju usporedbe postotka pravilnih identifikacija emocije prikazanih na slikama u različitim kulturama zaključili su da postoji sest osnovnih mimičkih izraza koji su urođeni: srdzba, strah, tuga, gađenje, iznenađenje i sreća.
Navedite objasnjenja mimičke sastvanice emocija pomoću
evolucionističke teorije emocija?
Istrazivanja mimičkog aspekta emocija potvrđuju evolucijsku teoriju emocija. Emocionalni izrazi lica jesu primitivne, evolucijske odrzane adaptacije koje oblikuju motivaciju i komunikaciju s ostalim članovima vrste. Bazični izrazi emocija imaju evolucijsko značenje jer omogućuju odasiljanje i prepoznavanje signala vaznih za odrzanje i socijalno funkcioniranje. Za odrzanje je osobito vazno izrazavanje i prepoznavanje negativnih emocija.
Posebno mjesto ima izraz socijalnog stida (embarassment): crvenilo, spusteni pogled (Keltner i Busswell, 1996) koji ima utjecaj na «smirivanje strasti» tj. ima ulogu socijalne isprike.
Urođenost i univerzalnost mimičkog izraza kao dokazi ispravnosti
evolucionističkog shvaćanja emocija?
Ekman i Keltner (1997) i Izard (1994) su istrazivali urođenost i univerzalnost mimičkog izraza. Na temelju različitih kultura zaključeno je da su sest osnovnih mimičkih izraza urođeni: srdzba, strah , tuga, gađenje, iznenađenje i sreća.
Dokazi urođenosti bazičnih izraza:
Fore, izolirana plemena sa Nove Gvineje, prepoznaju osnovne emocionalne izraze (Ekman i Friesen, 1971)
mala djeca pokazuju emocionalne izraze prije učenja (Camras, 1991)
slijepa djeca od rođenja pokazuju emocionalne izraze (Friedman, 1979)
Definirajte, opisite i objasnite vaznost mimičkog izraza za subjektivni
emocionalni dozivljaj?
Primarne emocije su praćene mimičkim izrazom koji se prepoznaje u svim kulturama. Prema teoriji mimičke povratne informacije (Izard, 1977, Tomkins, 1962) emocionalni izrazi su vazna odrednica subjektivnog emocionalnog dozivljaja. Lični misići salju proprioceptivne podatke u mozak, a ti signali pomazu mozgu da prepozna vrstu emocije. Na taj način mrstenje, smjesak i dizanje obrva pomazu u stvaranju subjektivnog osjećaja. Zajoncova teorija (Zajonc, 1989) također pripada u skupinu teorija mimičke povratne informacije. On je pokusao objasniti fizioloski mehanizam kojim mimički izraz dovodi do emocionalnog dozivljaja. Pokreti ličnog misića pritisću na krvne zile lica, a karotidna arterija povećava ili smanjuje dotok u mozgovnu granu karotidne arterije. To smanjuje tok venozne krvi i hladi arterijsku krv u mozgu. Hlađenje krvi, kao i hladan zrak u nosnicama, daje dozivljaj ugode stoga sto promjene u temperaturi mozga utječu na lučenje neurotransmitora. Tako bi se prema Zajoncu moglo objasniti kako mimička reakcija neposredno djeluje na subjektivni emocionalni dozivljaj.
Istrazivanja su pokazala da mimička povratna informacija ima donekle utjecaja na subjektivni dozivljaj emocije, ako se zadrzimo na polaritetu negativno- pozitivno, a ne trazimo specifičnu vrstu emocije. Otuda proizlaze pokusaji mijenjanja emocija promjenom drzanja i mimičke reakcije.
Definirajte, opisite i objasnite socijalnu i signalnu vaznost
mimičkog izraza?
Emocionalno izrazavanje je pod snaznim utjecajem kulturalnih stavova, običaja i normi. Socijalizacija se najvise odnosi na intenzitet emocija i na socio-emocionalnu kontrolu (mogućnost izrazavanja emocija do kulturalno dopustene razlike). Emocionalno izrazavanje mijenja se i oblikuje pod utjecajem:
razvoja ( hormonalne promjene)
socijalnog učenja i utjecaja kulture ( ograničenje izraza)
zivotne situacije i okolnosti
Manjak mimičke zivosti sprečava stvaranje emocionalnih veza (Keltner, 1999).
Osobe koje imaju poremećaj emocionalnog izrazavanja (kod: depresije, parkinsonizma i alexithymie) dozivljavaju se kao dosadne i odbojne. Majke sa ovim poremećajem onemogućuju djeci učenje emocionalnog izrazavanja i prepoznavanja jer se istodobno sa izrazavanjem razvija i sposobnost za interpretaciju emocija. U interpretaciji emocija često se grijesi, a pomazu nam «kvazifizičke» karakteristike: plač, smijeh, zatim dimenzija ugoda-neugoda te poznavanje situacije.
Postoje spolne razlike u identificiranju emocija. Muskarci su manje sposobni za točnu identifikaciju emocija, osobito za negativne emocije na zenskom licu symbol 232 \f "Wingdings" \s 12 evolucijsko tumačenje: muskarci su kod lova pazili na izraze drugih lovaca (primjerice, opasnost), a zene zbog majčinstva pazile su na suptilnije emocionalne poruke djeteta.
Zlostavljana djeca imaju nizi prag prepoznavanja srdzbe. Intrerpretiraju razne emocije kao srdzbu.
Opisite mimički izraz kao signal, samoobranu i poticaj tuđe
emocionalne reakcije?
Emocionalno izrazavanje izvjesćuje druge o nasim unutarnjim stanjima i namjerama (komuniciranje). Emocioalno izrazavanje potiče emocije u drugima i pridonosi aktivaciji i regulaciji vlastitog emocionalnog dozivljaja. Uloga emocionalnog izrazavanja kao sredstva socijalne komunikacije najjasnija je u ranom djetinjstvu. Dijete salje velik broj poruka svojoj okolini. Pri rođenju dijete ima smijesak, izraz bola, radoznalosti i gađenja. U dobi od 3-4 tjedna javlja se socijalni smijesak, a sa 2 mjeseca tuga i srdzba. Sa 4 mjeseca javlja se plasljivost, sa 6 do 7 mjeseci strah, a sa 2 godine krivnja.
Izrazi tuge potiču u drugih empatiju i altruistično ponasanje, a izrazi socijalnog stida potiču smanjenje agresije. Majčin izraz tuge potiče izraz tuge kod djeteta i smanjenje igre. Djeca mlađa od dvije godine pokusavaju majku «utjesiti», a ako ne mogu poprimaju njezine reakcije i osobine.
Opisite vanjske i unutarnje razlike autentičnog i glumljenog
emocionalnog iskaza.
Istrazivanja su pokazala kako je mimika lica, sto je u skladu sa emocijom koju pojedinac osjeća, automatska i nepromisljena radnja. U zivotnim situacijama često glumimo smijesak ili tugu, a samim glumcima je u opisu posla da glume razne uloge pa tako i da glume emocije no potrebno je naglasiti kako postoje vidljive razlike između autentičnih i glumljenih emocionalnih stanja.
Vanjske razlike koje su primjetljive kod autentičnog smijeska jesu da on uključuje i područje očiju te je glumljenje prepoznatljivo ukoliko se uz smijesak usta ne pojavljuje nikakva aktivacija oko očiju. Unutarnje razlike uključuju aktivaciju dijelova mozga, pogotovo perifernog korteksa, kod «pravog» smijeska koja su neaktivna kod glumljenog te je potrebno da glumac pri glumljenju sreće na sceni uključuje i misiće očiju kako bi vjernije pokazao tu emociju.
Različite teorije objasnjavaju na koji način dolazi do pokreta lica kao i koje taj pokret emocije izaziva, a jednim se imenom mogu nazvati Teorije mimičke povratne informacije koje tvrde kako su emocionalni izrazi vazna odrednica subjektivnog emocionalnog dozivljaja.
48. Navedite glavne istrazivače mimičkog izraza i njihove rezultate.
Budući da je utvrđeno kako su vanjski izrazi emocija manifestirani kroz «neverbalno ponasanje» ili govor tijela, skupina teoretičara je postavila kako je polozaj tijela (habitus) glavna sastavnica emocionalnog dozivljavanja (Darwin, Izard i Zajonc). Istrazivanja mimičkog aspekta emocija su utvrdila bitnost facijalne ekspresije u emocionalnim izrazima te se kroz period vremena ispitivala uloga emocionalnog izraza u emocionalnom dozivljavanju.
Ekman i Keltner (1997), a ranije i Izard (1994) uspoređivanjem ispravnih identifikacija emocija (koje su bile prikazivane pomoću slika ljudi sto su iskazivali facijalno pojedinu emociju) u različitim kulturama, utvrđuju kako postoji 6 temeljnih ili osnovnih mimičkih izraza lica (srdzba, strah, tuga, gađenje, iznenađenje, sreća) koji su urođeni i koje prepoznaje oko 80-90% pripadnika svih kultura. Budući da su od tih 6 čak 4 emocionalna izraza negativni, oni zaključuju kako su te emocije kroz povijest bile vazne te je to jedan od razloga sto su se i očuvale.
Keltner i Buswell (1996) veliku vaznost pridodaju izrazu emocionalnog stida koji se često iskazuje crvenilom u licu i koji ima utjecaj na smirivanje strasti u socijalnoj okolini, igrajući na neki način ulogu isprike. (Ukoliko vas netko u prolazu slučajno udari, vi se okrenete onako ljutiti i spremni na izderavanje na tu osobu, a primijetite kako se jako zacrvenila i zbunila - malo je vjerojatno kako ćete se izderati jer se osoba svojim izrazom i ispričala).
Ekman i Friesen (1996) promatranjem emocionalnih iskaza različitih pojedinaca iz različitih kutova te snimajući pokrete njihovih lica, a upotrebom elektromiografije ličnih misića zaključuju kako u emocionalnim iskazima sudjeluje čak 40 ličnih misića. Na temelju svojih saznanja oni izrađuju inventar misićnih pokreta lica na temelju kojega nastaje FASC (facial coding sistem) odnosno precizan program koji na temelju snimljene fotografije facijalnog iskaza pojedinca uz pomoć analize njegovog izrazaja moze odrediti emociju.
Teorije mimičke povratne informacije (Izard, 1977, Tomkins, 1962) kreću od postavke kako su emocionalni izrazi bitna odrednica subjektivnog emocionalnog dozivljaja i kako prvo misići salju podatke u mozak koji zatim prepoznaje pojedinu vrstu emocije.
Zajonc (1989) je teoretičar koji pripada u skupinu teoretičara mimičke povratne informacije i koji je smatrao kako pokreti ličnih misića prvo pritisću krvne zile lica te kariotidna arterija lica smanjuje ili povećava dotok u mozgovnu granu kariotidne arterije sto smanjuje tok venozne krvi. Taj smanjeni tok hladi arterijsku krv u mozgu sto se dozivljava kao osjećaj ugode jer potiče izlučivanje neurotransmitera ugode.
Ekman i Davidson (1989) istrazivanjima utvrđuju kako pravi dozivljeni osmijeh (ne onaj glumljeni) uključuje i pokretanje misića očiju kao i uzbuđenje perifernog korteksa.
Kako te e razvoj komunikacije unutarnjeg stanja u preverbalnoj fazi
(rano djetinjstvo
Emocionalno je izrazavanje vrlo bitno budu i da na taj na in pojedinac obavjestava okolinu o vlastitim emocionalnim stanjima i namjerama te je emocionalno izrazavanje komunikacija pojedinca sa okolinom na neverbalnoj razini Uloga emocionalnog izrazavanja kao sredstva socijalne komunikacije najjasnija je i najvidljivija u ranome djetinjstvu Naime ro enjem dijete ne moze govoriti kako bi iskazala ono sto zeli no na jednoj neverbalnoj fazi ono salje veliki broj poruka okolini te se ukoliko majka dobro shvati te poruke adekvatno na njih odgovori a dijete shvati kako moze sto dobiti dijete uslijed odgovaranja na njegove potrebe adekvatno i normalno razvija
Pri ro enju je dijete sposobno iskazati smijesak na poznato lice majke iskazati bol na neki bolni podrazaj iskazati radoznalost zadovoljstvo i ga enje na neku hranu Sa tjedna javlja se socijalni smijesak kojim dijete kao magnet privla i pojedince i okolinu u svoj vidokrug
Sa mjeseca je dijete sposobno jasno iskazati tugu ukoliko mu nesto nije po volji pla ili srdzbu majka oduzima neku igra ku Sa mjeseca se javlja plasljivost na nepoznate zvukove i ljude U mjeseci po ro enju javlja se strah te sa godine javlja se stid Ovim reakcijama djeca reagiraju s okolinom a naj esće s primarnim skrbnikom koji je bitan za njihovo prezivljavanje i zadovoljstvo
Sto znate o "sposobnosti" razumijevanja emocionalnih izrazaja lica i
njenim mogućim poremetnjama zbog odgojnih uvjeta?
Istodobno s izrazavanjem razvijala se i sposobnost za interpretaciju emocija (Keltner, 2000). U interpretaciji emocionalnog izraza se često grijesi, a pomazu nam "kvazifizičke" karakteristike: plač, smijeh, zatim dimenzija ugoda - neugoda te poznavanje situacije (Caroll, 1996). Primjerice, osoba plače, te ukoliko nam situacija nije poznata mozemo zaključiti da je tuzna, no ona moze biti vesela, zadovoljna. Bitne su sve tri kategorije (dimenzija + situacija + "kvazifizičke" karakteristike). Djeca koja su zlostavljana ne prepoznaju srdzbu - imaju snizen prag za prepoznavanje srdzbe (svaki jači ton je srdzba), te ne stupnjuju srdzbu. Ona teze razumijeu tuđe izrazaje emocija, a osobito tesko razaznaju srdzbu. Njihove majke su izrazavale ekstremnu srdzbu sto je kod djece dovelo do potpune dezintegracije.
Kultura odgoj kao regulatori emocionalne ekspresije (primjeri iz
literature).
Ekman i Keltner (1997) i Izard (1994) su ispitivali urođenost i univerzalnost mimičkog izraza usporedbom postotka ispravnih identifikacija emocija (slika) u različitim kulturama, te su zaključili da je sest osnovnih mimičkih izraza urođeno: srdzba, strah, tuga, gađenje, iznenađenje, sreća. Ustanovljeno je da 80-90% pripadnika kulture prepoznaje te emocije, te da su četiri od sest emocija negativne, a te su emocije vaznije za vrstu kroz povijest. Ostali dokazi urođenosti bazičnih emocija dani su iz istrazivanja izoliranih plemena Nove Gvineje, te je zaključeno da su emocionalni izrazi lica primitivne, evolucijski odrzane adaptacije koje oblikuju motivaciju i komunikaciju s ostalim članovima vrste. Bazični izrazi emocija imaju evolucijsko značenje, jer omogućuju odasiljanje i prepoznavanje signala vaznih za drzanje i socijalno funkcioniranje. Posebno mjesto ima izraz socijalnog stida (emberessment): crvenilo, spusten pogled koji ima utjecaj na «smirivanje strasti», odnosno ima ulogu socijalne isprike. Bioloske pretpostavke izrazajnosti su jednake te bebe različitih kultura imaju jednake izrazaje emocija (Camras, 1991). Emocionalno izrazavanje je pod snaznim utjecajem kulturnih stavova, običaja i normi. Socioemocionalna kontrola sluzi da bi ponasanje bilo u granicama socijalnih normi.
Razumijevanje emocionalnog izrazaja lica i imbenici koji pomazu u
interpretaciji mimi kih izraza
Istodobno sa izrazavanjem razvija se i sposobnost za interpretaciju emocija (Kelner, 2000). U interpretaciji emocionalnih izraza se često grijesi, a pomaze nam "kvazifizičke" karakteristike: plač, smijeh, zatim dimenzije ugoda- neugoda i poznavanje situacije (Caroll, 1996).
Postoje spolne razlike u razumijevanju emocionalnih izrazaja lica:
K Muskarci su manje sposobni za točnu identifikaciju emocija, a osobito za negativne emocije na zenskom licu. Evolucijsko tumačenje ovo nalaza je da su oni kao lovci pazili na emocionalne izraze drugih lovaca koji su ukazivali na opasnost, dok su zene zbog majčinstva pazile na suptilne emocionalne poruke djeteta.
Opisite poremetnje i teskoće emocionalnog izrazavanja i njihove
posljedice.
Smanjena emocionalna izrazajnost očituje se kod nekoliko poremećaja:
K Alexithymia: osobina ličnosti praćena i slabijim čitanjem tuđih emocija i oskudnim emocionalnim rječnikom
K Parkinsonizam: neurolosko oboljenje kod kojeg u kasnoj fazi izraz lica postaje ukočen, a javljaju se i poteskoće u artikulaciji tako da govor postaje nerazumljiv.
K Depresija: poremećaj kod kojeg osobe iskazuju averzivni interpersonalni stil ponasanja, koji među ostalim uključuje i smanjeno emocionalno izrazavanje.
Opisite sindrom poznat kao aleksitimija Sifneos i njene
mogu e posljedice na socijalnu adaptaciju pojedinca
Prema Psihijatrijskom rječniku aleksitimija je smetnja u afektivnom i kognitivnom funkcioniranju koja nadilazi dijagnostičke entitete i koja je česta kod psihosomatskih poremećaja, poremećaja ovisnosti i PTSP-a. Glavno je obiljezje teskoća u opisivanju ili prepoznavanju vlastitih emocija, rijetko mastanje i opće suzenje afektivnog zivota. Odnosi se, dakle, na smanjenu mogućnost izrazavanja i uočavanja tuđih i vlastitih emocija. Smatra se osobinom ličnosti. Osobe slabije «čitaju» tuđe emocije, a također imaju i oskudan «emocionalan rječnik». Vrlo lose utječe na socijalne kontakte i adaptaciju osobe u drustvu. Dozivljava ih se kao dosadne i odbojne ljude. Za posljedicu takvog poremećaja imaju manjak mimičke zivosti sto sprečava stvaranje emocionalnih veza.
Spol i emocionalna izrazajnost: razlike me u spolovima i njihovi mogu i izvori. Primjeri iz osobnog iskustva.
Camras (1991) je u svojim istrazivanjima zaključio da su bioloske pretpostavke izrazajnosti emocija jednake (bebe različitih kultura imaju jednake izrazaje emocija). Drugim riječima, emocionalno je izrazavanje pod snaznim utjecajem kulturnih stavova, običaja i normi. Postoji utjecaj socijalizacije na izrazavanje emocija. To vidimo i iz nase kulture: Dalmatinci su temperamentniji, upotrebljavaju vise gestikulacije, emocionalniji su u iskazu nego Sjevernjaci.
Prilikom izrazavanja emocija ističe se vaznost socio-emocionalne kontrole, odnosno ponasanje u granicama socijalnih normi. Primjerice, na sprovodu se javlja različito izrazavanje emocija kod različitih kultura i ljudi. Stariji krajevi jos uvijek imaju tzv. narikače dok ljudi iz drugih krajeva (veliki gradovi) smireno iskazuju vlastite emocije. Ovisno o kulturi te obitelji, dijete se uči emocionalnoj stabilnosti. Razlike su vidljive u ponasanju djece u ambulanti, pri čemu neka djeca histeriziraju, dok druga znaju sto ih očekuje i sto će im se dogoditi, ali mirno trpe bol i injekcije. Amerikanci su kultura koja najvise ne dopusta bol. Dobra bi socijalizacija bila da se djetetu omogući prozivjeti, stabilizirati te opisati emocije boli. Primjerice, zubar bi trebao djetetu reći «Čim te počne boljeti, ti digni prst pa ću ja stati!». Emocionalno izrazavanje mijenja se i oblikuje pod utjecajem:
razvoja (hormonalne promjene)
socijalnog učenja i utjecaja kulture (ograničenje izraza - Ekman, 1987 - japanski i američki studenti)
zivotne situacije i okolnosti
Zivotna situacija moze mijenjati i oblikovati emocionalno izrazavanje tako sto, osoba rođena kao optimist moze zivjeti u braku u kojem je zlostavljana, te se nakon nekog vremena mijenjaju njezine osobine i mimika (dolazi do molekularne promjene u amigdali).
Utvrđeno je da postoje razlike među spolovima u emocionalnoj izrazajnosti i identifikaciji. Većina takvih istrazivanja provedena je u Americi. Utvrdila su da su muskarci manje sposobni za točnu identifikaciju emocija, osobito za negativne emocije na zenskom licu. Za to postoji evolucijsko tumačenje: lovci su pazili na emocionalne izraze kod drugih lovaca (opasnost), a zene zbog majčinstva na suptilne emocionalne poruke djeteta. U starijim drustvima je za muskarce sramota bilo pokazati emocije. Kod nas je slična situacija kao i u Americi.
Emocionalna izrazajnost i njezin utjecaj na kvalitetnu komunikaciju i
atraktivnost pojedinca.
Vaznost emocionalnog izrazavanja i razumijevanja je u tome sto emocionalno izrazavanje:
izvjesćuje druge o nasim unutarnjim stanjima i namjerama (komunikacija)
potiče emocije u drugima ( empatija)
pridonosi aktivaciji i regulaciji vlastitog emocionalnog dozivljaja
Kao sto vidimo velika je vaznost emocionalnog izrazavanja tako da su poremećaji izrazavanja teski i za pojedinca i za okolinu. Najčesći poremećaji su oni koji uzrokuju smanjenu emocionalnu izrazajnost:
K Alexithymia: osobina ličnosti praćena i slabijim čitanjem tuđih emocija i oskudnim emocionalnim rječnikom
K Parkinsonizam: neurolosko oboljenje kod kojeg u kasnoj fazi izraz lica postaje ukočen, a javljaju se i poteskoće u artikulaciji tako da govor postaje nerazumljiv.
K Depresija: poremećaj kod kojeg osobe iskazuju averzivni interpersonalni stil ponasanja, koji među ostalim uključuje i smanjeno emocionalno izrazavanje.
Posljedice smanjenja emocionalnog izrazavanja su te sto se osobe dozivljava kao dosadne i odbojne. Manjak mimi ke zivosti spre ava stvaranje emocionalnih veza (Keltner, 1999) i manjak atraktivnosti kod suprotnog spola. Majke smanjene emocionalne izrazajnosti izazivaju djecu na povla enje, onemogu uju im u enje emocionalnog izrazavanja i prepoznavanje
Istodobno s izrazavanjem razvijala se i sposobnost za interpretaciju emocija (Keltner, 2000). U interpretaciji emocionalnog izraza se esto grijesi, a pomazu nam «kvazifizi ke» karakteristike: pla smijeh, zatim dimenzija ugoda-neugoda i poznavanje situacije (Caroll, 1996). Primjerice, osoba pla e, a ne poznaju i situaciju mozemo zaklju iti da je tuzna no ona moze biti vesela, zadovoljna.
Isti e se i uloga emocionalnog izrazaja kao sredstva socijalne komunikacije. Ta uloga najjasnija je u ranome djetinjstvu. Dijete okolini salje veliki broj poruka. Pri ro enju: smijesak, izraz boli, radoznalost, ga enje. Od 3 do 4 tjedna: socijalni smijesak. Sa 2 mjeseca: tuga i srdzba, a sa 4 mjeseca: plasljivost. Od 6 do 7 mjeseci: strah, te sa 2 godine: krivnja. Dijete ima urođeni magnet da privuče nekoga u vlastitu okolinu pomoću socijalnog smijeska.
Pretpostavljeni utjecaj mimičke povratne informacije na subjektivni
emocionalni dozivljaj.
Teorija mimičke povratne informacije (Izard, 1977; Tomkins, 1962) iznosi da su emocionalni izrazi vazna odrednica subjektivnog emocionalnog dozivljaja. Lični misići salju (proprioceptivne) podatke u mozak, a ti signali pomazu mozgu da prepozna vrstu emocije (mrstenje, smijesak, dizanje obrva - pomaze u stvaranju subjektivnog osjećaja). Zajoncova teorija pripada u skupinu teorija mimičke povratne informacije.
Dokazano je kako je mimika automatska i nepromisljena - glumljeni mimički izrazaji nisu isti onim «pravima». Primjerice, smijesak - često glumimo smijesak, a glumljenje se moze prepoznati prema tome sto ne uključuje oči, dijelovi mozga u kojima ima zivčanog uzbuđenja kod «normalnog» smijeska, neaktivni su kod glumljenog.
Istrazivanjima je potvrđeno da mimička povratna informacija ima donekle utjecaja na subjektivni dozivljaj emocije, ako se zadrzimo na polaritetu negativno - pozitivno, a ne trazimo specifičnu vrstu emocije (Alderman i Zajonc, 1989.). Otuda pokusaji mijenjanja emocija promjenom drzanja i mimičke reakcije. Nije jasno da li promjena drzanja dovodi do neurokemijski promjena - istrazivanjima je pronađena korelacija mimike, drzanja i gestikulacije. Istrazivanja su proučavala da li smijesak izaziva bolji osjećaj no ta su istrazivanja imala prigovore od strane kognitivnih psihologa - oni prigovaraju kako će spoznaja da smijesak izaziva bolji osjećaj u biti izazvati taj osjećaj.
Mogućnosti koristenja spoznaje o utjecajima mimičke povratne
informacije na promjenu raspolozenja.
Spoznaje o utjecaju mimičke povratne informacije na promjenu raspolozenja pokusavale su se koristiti u mijenjanju emocija promjenom drzanja i mimičke reakcije. Međutim, mimika moze odrazavati pravu ili glumljenu emociju, a prava emocija se razlikuje od glumljene i prema obuhvaćenim misićima i prema fizioloskim procesima. Stoga sama spoznaja da pokusavamo izazvati emociju moze dovesti do promjene emocionalnog stanja neovisno o mimičkoj povratnoj informaciji.
Teorije mimičke povratne informacije kao podvrsta evolucionističke
teorije emocija.
Emocionalni izrazi su vazna odrednica subjektivnog emocionalnog dozivljaja. Dokazano je da je mimika automatska i nepromisljena (odglumljeni izrazi nisu isti kao oni «pravi»), a ove teorije pokusavaju objasniti fizioloski mehanizam mimičke povratne informacije.
Zajoncova teorija se danas gotovo i ne spominje, jer je tesko provjerljiva i nema veliko značenje, osim sto je to zanimljiv pokusaj objasnjenja uloge mimike u emocionalnom dozivljavanju. Teorija pretpostavlja da pokreti ličnog misića potiču krvna zile lica, a karotidne arterije lica povećavaju ili smanjuju dotok krvi u mozgovnu granu karotidne arterije, sto smanjuje tok vanozne krvi i hladi arterijsku krv u mozgu. Hlađenje mozga jest uzrok emocionalne ugode ili neugode i to stoga sto promjene u temperaturi mozga utječu na lučenje neurotransmitera.
Istrazivanja su pokazala da mimička povratna informacija ima donekle utjecaja na subjektivni dozivljaj emocije ako se zadrzimo na polaritetu negativno-pozitivno, ali ne i ako trazimo specifičnu vrstu emocija. Također nije jasno da li promjena drzanja vodi do neurokemijskih promjena s obzirom da postoji korelacija između mimike, gestikulacija i drzanja.
Kritika teorija mimičke povratne informacije s obzirom na spoznaju
neuroznanosti u neurokemijskim emocionalnim promjenama.
Istrazivanja su pokazala da mimika moze odrazavati pravu ili glumljenu emociju, a prava emocija razlikuje se od glumljene i prema obuhvaćenim misićima i prema fizioloskim procesima. Primjerice, dozivljeni osmjeh se moze razlikovati od laznog u aktivaciji misića oko očiju i uzbuđenju prefrontalnog korteksa. Mimika je urođena i na neki način obrambena funkcija organizma, a praćena je fizičkim promjenama. Međutim, mimička povratna informacija ima utjecaj na subjektivni dozivljaj emocije samo ako se zadrzimo na polaritetu negativno-pozitivno, a ne trazimo specifičnu vrstu emocija.
Zajoncova teorija kao pomirenje shvaćanja mimičke povratne
informacije i emocionalnoga neurokemizma.
Zajoncova teorija se danas gotovo i ne spominje, jer je tesko provjerljiva i nema veliko značenje, osim sto je to zanimljiv pokusaj objasnjenja uloge mimike u emocionalnom dozivljavanju. Teorija pretpostavlja da pokreti ličnog misića potiču krvna zile lica, a karotidne arterije lica povećavaju ili smanjuju dotok krvi u mozgovnu granu karotidne arterije, sto smanjuje tok vanozne krvi i hladi arterijsku krv u mozgu. Hlađenje mozga jest uzrok emocionalne ugode ili neugode i to stoga sto promjene u temperaturi mozga utječu na lučenje neurotransmitera.
Kako bismo mogli opisati kontinuum svjesnosti emocionalnog
dozivljaja u različitim teorijama emocija.
U pojedinim teorijama kognitivna sastavnica emocija proteze se od potpune nesvjesnosti do potpune svjesnosti.
Prema James-Langeovoj teoriji (1885) emocije su periferne pojave i predstavljaju urođenu reakciju autonomnog zivčanog sustava. Nema svjesne procjene situacije, a objasnjavaju se samo bazične emocije.
Prema Cannon-Bardovoj teoriji (1934), teorijama mimičke povratne informacije (Tomkins, 1962, 1982; Izard, 1977; Ekman, 1989; Zajonc, 1989; Plutchik, 1984) emocije su sukortikalne pojave i urođena reakcija subkortikalnih struktura. Nema svjesne procjene situacije, objasnjavaju se samo bazične emocije.
Prema Schachter- Singerovoj teoriji (1979) emocije su autonomne i kortikalne pojave i predstavljaju urođenu ili stečenu reakciju. Postoji svjesna procjena situacije, a objasnjavaju se bazične emocije.
Prema Weinerovoj teoriji (1992) i Lazarusovoj teoriji (1991) emocije su kortikalne pojave i predstavljaju reakciju sredisnjih struktura, odnosno sredisnjeg zivčanog sustava. Postoji svjesna procjena situacije, a objasnjavaju se emocije viseg reda, odnosno reakcije na procjenu odnosa pojedinca prema okolini.
Bitna obiljezja James-Langeove teorije emocija, njezine manjkavosti,
vaznost i pojavljivanje unutar ostalih teorija emocija.
James-Langeova teorija pretpostavlja da su nasa subjektivna emocionalna iskustva zapravo rezultat nasih relativno automatskih fizioloskih reakcija na različite podrazaje. Percepcija neke objektivne situacije izaziva fizioloske reakcije (npr. lupanje srca), a emocije su reakcija na informacije o tim fizioloskim promjenama. Emocije se, dakle, javljaju nakon fizioloskih promjena. Primjerice, kada smo suočeni s nekim zastrasujućim podrazajem, on u nama izaziva fiziolosku reakciju kao ubrzani rad srca, podrhtavanje nogu i tek kada tih reakcija postanemo svjesni, dozivljavamo strah. Znači: "Bojim se jer bjezim".
Emocionalni dozivljaj proizlazi iz svijesti o fizioloskom uzbuđenju (autonomnog zivčanog sustava), stoga percepcija visceralnih osjeta jest emocija.
Dvije pretpostavke James-Langeove teorije su:
fizioloski odgovor je uzrok (prethodnica) emocionalnom dozivljaju
nema posebnih centara ili veza za emocionalni dozivljaj ( samo samo senzorna i motorička područja mozgovnog korteksa) sto znači da su emocije periferni dozivljaj.
Prigovori teoriji:
M neki događaji izazivaju periferne promjene, a neki ne
M neke promjene na periferiji nastaju i bez emocionalnog sadrzaja (npr. trčanje)
Cannon-Bardova teorija emocija, njezine manjkavosti, vaznost i
pojavljivanje unutar ostalih teorija emocija.
Cannon-Bardova teorija emocija nastala je 1934. godine. Autori te teorije su: Walter Cannon (1927) i Philip Bard (1934). U svakom emocionalnom događaju prisutne su 4 vrste obrade podataka: percepcija, izrazavanje (geste, mimike), subjektivni dozivljaj (osjećaj), fiziolosko uzbuđenje.
Walter Cannon (1927) odbacuje James-Langeovu teoriju. Cannon smatra da:
fiziolosko uzbuđenje moze biti bez emocije
promjene u visceralnim organima koje izazivaju autonomno uzbuđenje su prespore kao izvor svjesne emocije
različiti subjektivni dozivljaji izazivaju slično uzbuđenje (postoje male razlike ali nisu zamjetljive)
Slijed obrade podataka u emocionalnom događaju prema Cannon-Bardovoj teoriji:
-------------Subjektivni dozivljaj (strah)
Percepcija----- ----- --------Subkortikalna -----
(opasna aktivacija -------------Fizioloska aktivacija (AZS)
situacija)
Objasnjenje emocije: Opasna situacija me plasi i izaziva mi drhtavicu.
Temeljna postavka: emocije nastaju kao svjesna reakcija na signale koji iz thalamusa istodobno odlaze u korteks (svjesni dozivljaj) i u AZS (fiziolosko uzbuđenje).
Znači događaji koji izazivaju određenu emociju proizvode u istom trenutku fiziolosku aktivaciju (ubrzano lupanje srca, znojenje) te emocije i subjektivno iskustvo emocije koje imenujemo kao strah, ljutnju, itd.
Izvor subjektivnog dozivljaja kod Cannon-Bardove teorije je subkortikalna aktivacija (thalamus).
Glavni dokazni postupak je provjera jesu li različite emocije povezane sa različitim fizioloskim obrascima. Novijim istrazivanjima su potvrđene neke suptilne razlike.
Dokazi za Cannon-Bardovu teoriju su:
apodrazivanje visceralnih organa ne dovodi do emocionalnog dozivljaja
aprekid puteva između visceralnih organa i SZS ne mijenja emocionalno ponasanje (sjediste emocije nije u AZS-u nego u sredisnjim zivčanim strukturama- thalamus).
Najvazniji doprinos Cannon-Bardove teorije: otkrivanje specifičnih zivčanih centara, priblizavanje kortikalnim procesima.
65. Evolucijske teorije emocija: zajedničke postavke i dokazi.
Osnovna postavka evolucijskih teorija emocija je:
osnovne, odnosno bazične emocije su urođene, nastale su evolucijom i prepoznatljive su bez kognitivne obrade
sjediste emocija je u hipotalamusu i limbičkom sustavu (subkortikalno)
Tomkins(1982): Masivna tjelesna emocionalna reakcija skoncentrirana je na licu (mimčki izraz). Tomkinsonovu pretpostavku o urođenosti mimičkog izraza provjeravaju istrazivači: Izard (1977), Ekman (1989), Zajonc (1989).
Plutchik (1994): Daje objasnjenje kako primarne emocije daju raznolikost emocija:
a) mijesanje (iznenađenje + tuga = razočaranje)
b) varijacije u intenzitetu ( strahovanje, strah, uzas)
Istrazivanja nisu potvrdila njegovu evolucijsku teoriju, jer teorija objasnjava subjektivnu kvalitetu koja nije dostupna empirijskom istrazivanju.
66. Plutchikova teorija emocija
Plutchikova teorija motivacije spada u evolucijske teorije. Evolucijske teorije smatraju da je izvor subjektivnog dozivljavanja naslijeđena, neposredna subkortikalna aktivacija (hipotalamus i limbički sustav). Plutchnik (1989) daje objasnjenje kako primarne emocije daju raznolikost emocija:
mijesanje (iznena enje + tuga = razo arenje)
varijacije u intenzitetu (strahovanje, strah, uzas)
Istrazivanja nisu mogla potvrditi Plutchika jer je to onda ulazenje u subjektivnu kvalitetu i samoprocjenu. Plutchik je značajan jer daje klasifikaciju emocija.
67. Zajoncova teorija emocija.
Zajoncova teorija pripada u skupinu teorija mimi ke povratne informacije. Zajonc je (1989) pokusao objasniti njihov fizioloski mehanizam: pokreti li nih misi a pritisću krvne zile lica, kariotidna arterija lica pove ava ili smanjuje dotok u mozgovnu granu kariotidne arterije, a to smanjuje tok venozne krvi i hladi arterijsku krv u mozgu. Hla enje mozga je uzrok emocionalne ugode ili neugode. Hla enje krvi (kao i hladan zrak u nosnicama) daje dozivljaj ugode, a to je stoga, sto promjene u temperaturi mozga utje u na lu enje neurotransmitera. Tako bi se prema Zajoncu moglo objasniti kako mimi ka reakcija neposredno djeluje na subjektivni emocionalni dozivljaj. Problem je sto je teorija tesko provjerljiva, nema veliko zna enje i vise je zanimljiv pokusaj, a u novijim se udzbenicima skoro vise i ne spominje.
68. Tomkisova teorija emocija.
Tomkinsova teorija motivacije spada u evolucijske teorije. Evolucijske teorije smatraju da je izvor subjektivnog dozivljavanja naslije ena, neposredna subkortikalna aktivacija (hipotalamus i limbi ki sustav). Tomkins je (1982) smatrao da masivna tjelesna emocionalna reakcija je koncentrirana na licu (mimi ki izraz). Tomkinsovu pretpostavku o uro enosti mimi kog izraza provjeravaju istraziva i: Izard (1977), Ekman (1989), Zajonc (1989).
Tomkinsonova teorija je uskla ena sa Buckovom teorijom u misljenju da je bazi ni emocionalni dozivljaj najvisi stupanj neposrednog, nau enog emocionalnog dozivljaja.
Glavni istraziva i evolucionisti ke teorije emocija i njihovi glavni
doprinosi u dolazivanju naslije enosti emocija
Prema evolucionističkoj teoriji emocije su grube (nerazrađene) dispozicije za reakciju na vanjske događaje, oblikovane evolucijom, ponekad neprilagođene modernim okolnostima zivota. Osnovna postavka te teorije je da su emocije evolucijske (i to bazične emocije), urođene, nastale evolucijom, prepoznatljive bez kognitivne obrade; a sjediste emocija je u hipotalamusu i limičkom sustavu (subkortikalne strukture).
Tomkins (1982), kao glavni istrazivač te teorije, navodi da je masivna tjelesna emocionalna reakcija skoncentrirana na licu (mimički izraz). Njegovu pretpostavku o urođenosti mimičkog izraza provjeravaju istrazivači Izard (1977), Ekman (1989) i Zajonc (1989).
Plutchik (1984) daje objasnjenje kako primarne emocije daju raznolikost emocija: kao mijesanje emocija (iznenađenje + tuga = razočarenje); i kao varijacije u intenzitetu emocija (strahovanje, strah, uzas). Međutim, istrazivanja nisu mogla potvrditi Plutchikovo objasnjenje jer je to onda ulazenje u subjektivnu kvalitetu, samoprocjenu.
Schachter-Singerova teorija i njezina vaznost u suvremenom
shvaćanju prirode emocionalnog dozivljaja.
Osnovna postavka ove teorije je da emocionalni dozivljaj ovisi o 2 čimbenika:
1. autonomno uzbuđenje (AZS)
2. interpretacije autonomnog uzbuđenja (SZS).
Uzbuđenje AZS interpretira se u skladu sa situacijom i daje mu se etiketa - ime emocije.
Ta teorija tumači redoslijed obrade podataka u emocionalnom događaju na
slijedeći način: precepcija (opasna situacija) - fizioloska aktivacija (AZS) - kognitivna procjena situacije - subjektivni dozivljaj (strah).
Objasnjenje emocija: Ja tumačim svoje drhtanje kao strah, jer procjenjujem da je situacija opasna.
Teorija je provjeravana nezavisnim mijenjanjem autonomnog uzbuđenja i situacije, i promatranjem utjecaja na emocije. Na primjer, proveli su eksperiment, u kojem ih je zanimalo da li postoje razlike među ispitanicima sa različitim danim uputama. Svi su ispitanici dobili injekcije adrenalina koji potiče ljutnju i objasnjava im se: a) da očekuju uzbuđenje i b) ne očekuju uzbuđenje. Pri tome su stvorene dvije situacije: agresivna u kojoj su ispitanici morali ispunjavati upitnik, a bili su u sobi sa pomoćnikom koji je glumio agresiju i situacija euforičnog raspolozenja u kojoj pomoćnik skače, smije se, ponasa euforično. Pokazano je da ispitanici dozivljavaju uzbuđenje i objasnjavaju ga u skladu sa situacijom (ako je situacija euforična nastaje euforija, a ljutnja u ozračju ljutnje).
Duton i Aron (1974) su proveli istrazivanje u prirodnoj situaciji sa lelujavim i sigurnim mostom. Ispitanici su trebali preći preko jednog i drugog mosta, a na sredini mosta ih je sačekivala atraktivna djevojka koja je imala anketu za koju je rekla da je mogu kasnije ispuniti i dala im je svoj broj telefona. Kod prelaska preko sigurnog mosta manji broj ispitanika je zvao djevojku na spoj, jer nije izazvano uzbuđenje, koje je trebalo interpretirati kao emociju sviđanja. Kod porelaska preko lelujavog mosta, veći broj ispitanika je zvao djevojku na spoj, jer su interpretirali uzbuđenje zbog nesigurnosti kao privlačnost djevojke. Dakle, često zaključujemo o emocijama pridajući etiketu unutarnjem uzbuđenju, a u akladu s kognitivnim objasnjenjem situacije. Pri tome su moguće određene pogreske.
Kritika teorije navodi da su razlike među ispitanicima male. Teorija je pobudila veliko zanimanje i citiranost; neki su aspekti potvrđeni, neki nisu. Pokazala se ispravnom za umjereno emocionalno uzbuđenje u nepoznatim situacijama. To je prva kognitivna teorija emocija prema kojoj emocije nastaju kao kognitivne atribucije odnosno prispisivanje uzroka vlastitom stanju fizioločke uzbuđenosti (arousal). Fizioloska uzbuđenost pridonosi intenzitetu dozivljene emocije, a kognitivna atribucija određuje kvalitetu. Danasnje shvaćanje je temeljeno na boljem shvaćanju fiziologije, gdje neurokemijski sustavi (fiziolosko uzbuđenje), strukturirani evolucijom, također pridonose kvalitativnim aspektima emocija.
Objasnjenje izvora intenziteta i kvalitete subjektivnog emocionalnog
dozivljaja u Schacher-Singerovoj teoriji i u neuroznanstvenim
rezultatima
Prema ovoj teoriji emocije nastaju kao kognitivne atribucije, odnosno pripisivanje uzroka vlastitom stanju fizioloske uzbuđenosti. Fizioloska uzbuđenost pridonosi intenzitetu dozivljene emocije, a akognitivna atribucija određuje kvalitetu. Danasnje shvaćanje temeljeno na boljem poznavanju fiziologije objasnjava da neurokemijski sustavi odnosno, fiziolosko uzbuđenje, strukturirani evolucijom također pridonose kvalitativnim aspektima emocije.
Dakle, kvaliteta emocionalnog dozivljaja ne ovisi samo o kognitivnoj atribuciji uzbuđenja nego i o slozenim neorokemijskim sustavima, koji su posljedica filogenetskog razvoja.
Sto su kognitivne teorije emocija prema evolucijskim teorijama i koja
je njihova glavna razlika?
Kognitivne teorije emocija pridaju spoznajnim procesima sredisnju ulogu u emocionalnom dozivljavanju. Emocije su rezultat kognitivne procjene emocionalne siutacije, tj. procjena jest emocija. Ove teorije proučavaju kako različiti aspekti procjene vanjskih događaja proizvode emocije. Emocije su posljedica visih kognitivnih procesa, a ne neuroloskih, odnosno fizioloskih mehanizama.
LAZARUSOVA TEORIJA. Osnovna postavka je da kvaliteta i intenzitet emocija ovise o kognitivnoj procjeni odnosa (relacije) pojedinca i okoline (socijalne) utemaljenu na neposrednoj percepciji, proslon iskustvu i budućim očekivanjima. Postoje bazične emocije, ali one su naslijeđene reakcije na specifične vanjske situacije (npr. uplasenost - temelj budućeg straha, pretvara se u strah tek nakon kognitive procjene). Kognitivna procjena će ovisiti o uvjetima razvoja, vrijednosnim sustavima i relacijskim iskustvima pojedinca. Emocija je rezultat procjene sto se pojedincu dogodilo u smislu njegove dobrobiti (emocije kao posljedice) i ujedno je uzrok novih emocija. Nakon neke procjene pojedinac reagira nekom emocijom, a zatim reagira emocijom na tu reakciju - pojedinac na neku opasnost reagira agresijom, zatim kada razmislja o tome reagira stidom na sto reagira anksioznosću. Emocija se sastoji iz kognitivne procjene opasnog ili pogodujućeg odnosa s okolinom, fizioloske reakcije i tendencije prema poduzimanju akcije (motivacija). Istodobno se odvijaju visestruke procjene: osobna vaznost situacije, koliko je situacija u skladu s pojedinčevim zeljama, procjena prijetnje, izazova ili gubitka, procjena vlastitog i tuđeg utjecaja na situaciju, vlastite mogućnosti suočavanja sa situacijom, vlastita mogućnost suočavanja sa izazvanim emocijama.
WEINEROVA TEORIJA. Ovo je atribucijaka teorija, koja pretpostavlja tri karakteristike opazene kauzalnosti: lokus, stabilnost i kontrolabilnost. Glavna postavka je da kauzalna atibucija dovodi do emocije, koja zatim potiče na akciju. Izvor motivacije je vlastiti rezultat koji se dozivljava kao uspjeh ili neuspjeh reagira sa srećom ili zalosću.
Kakav je odnos emocija i motivacije u kognitivnim teorijama
motivacije?
Po Lazarusovoj teoriji emocija odnosno po kognitivno-motivacijsko-relacijskoj teoriji emocija (1990) motivacija je sastavni dio emocije. Drugim riječima, emocija se sastoji od kognitivne procjene opasnog ili pogodujućeg odnosa s okolinom, fizioloske reakcije i tendencije prema poduzimanju akcije (motivacija).
Po Weinerovoj teoriji motivacije i emocija (1985-1996) kauzalne atribucije dovode do emocija, a emocije onda dovode do akcije (motivacije). Drugim riječima, primarne procjene uspjeha ili neuspjeha dovode do primarnih emocija (sreća, zalost), ali onda trazimo uzroke, odnosno kauzalna znanja (prosli uspjesi, socijalne norme, socijalne usporedbe) koja nam sluze kao uporiste za daljnja objasnjenja. Nadalje, ta kauzalna znanja odnosno informacije dovode do kauzalnih atribucija. Kauzalne atribucije su ono čemu pripisujemo nas uspjeh ili neuspjeh (sposobnosti, zalaganju, tezini zadatka ili sreći), imaju tri dimenzije: stabilnost, lokus kontrole, kontralabilnost. Zatim slijede emocije koje proizlaze iz nasih atribucija, a to su emocionalne reakcije prema sebi ili «usmjeravajuće emocije»: samopostovanje, ponos, sreća, krivnja, stid, anksioznost. To su emocionalne sastavnice motivacije. Postoji negativan utjecaj anksioznosti na uspjeh preko razvoja ego-ciljeva. Nadalje pokazuje se i direktno djelovanje anksioznosti na kognitivni angazman. Pozitivne emocije (ponos) povezane su sa internaliziranim i intrinzičnim oblicima motivacije.
Primjerice, učenik dozivi uspjeh, odnosno dobije dobru ocjenu. Sretan je zbog toga (primarna emocija) i svoj uspjeh pripisuje zalaganju (kauzalna atribucija - unutarnji lokus kontrole, promjenjivo - znači percipira da ima utjecaja na svoje rezultate) Ponosan je na svoj uspjeh (emocije ovisne o atribuciji), a iz toga proizlazi aktivan, pozitivan stav prema učenju odnosno internalizirani i intrinzični oblici motivacije
Opisite i objasnite Weinerovu teoriju motivacije i emocija. Navedite
primjere iz zivota iz literature.
Weinerova teorija spada pod kognitivne teorije emocija sto bi značilo kako naglasak stavlja na spoznajne procese u emocionalnom dozivljavanju.
|
Primarne procjene |
|
primarne emocije |
|
kauzalna informacija |
|
kauzalna atribucija | ||
|
| ||||||||
|
ponasanje |
|
emocije ovisne o atribucijama |
|
kauzalna dimenzija | ||||
Sam Weiner postavlja kako u biti uslijed e rezultat djelovanja prouzro iti emociju koja e zatim biti ili pozitivna (sre a) ili negativna. nakon te procjene emocija dolazi do kauzalne informacije te do kauzalne atribucije koja povla i za sobom kauzalnu dimenziju sto e pak izazvati emocije ovisne o atribucijama te e to utjecati na ponasanje koje e uslijediti. (Pitanje 75, shema).
Iz navedenog je prikaza te iz objasnjenja vidljivo kako je u svoju teoriju emocija Weiner i «ubacio» motivaciju tuma e i kako ovisno o primarnim emocijama te kauzalnim elementima ovisiti da li e do i do perzistencije u ne ijem ponasanju.
Ukoliko je nakon primarne procjene doslo do procjene uspjeha dolazi i do primarne emocije sre e (npr. nakon sto je netko po eo se rolati i nije pao; nakon sto sam ili ste nau ili nesto i prosli na ispitu; nakon sto ste ispri ali vic de ku koji vam se svi a, a on se nasmijao; nakon sto ste napisali dobar seminar iz socijalne i dobili zadovoljavaju u ocjenu.
Taj nas uspjeh mozemo pripisati proslim uspjesima (i prije sam pisala dobre seminare, dobro sam se klizala zasto ne bih i dobro se rolala...) sto dovodi kako pri kauzalnoj atribuciji nas uspjeh pripisujemo nasim sposobnostima i zalaganju sto e prouzro iti kako situaciju drzimo u nasim rukama (kontrolabilnost), sve u biti ovisi o nama, a ne nekome drugome (lokus kontrole) te e to manje vise tako i biti (stabilnost). Takva kauzalna atribucija za koju mozemo re i kako je pozitivna dovodi do sekundarne emocije samopostovanja, ponosa i sre e sto e nas motivirati za perzistenciju u toj radnji gdje mi mozemo pove ati napor.
Objasnite redoslijed imbenika u Weinerovoj teoriji (primarne
procjene-primarne emocije-kauzalne atribucije-sekundarne emocije-
motivacija).
(ponovo preporu ljivo uz tekst pratiti shemu sa Emocija od 02.05.2001.)
U prijasnjem je pitanju shematski prikazan redoslijed faza koje se zbivaju prema Weineru, a sada e se te faze pojasniti malo dosljednije.
Primarna procjena neke situacije moze biti: uspjeh ili neuspjeh koje zatim uzrokuju primarnu emociju sre e (ukoliko je procjena uspjeha) ili zalosti (ukoliko je procjena neuspjeha). Nakon te primarne emocije dolazi do procesa kauzalnog objasnjenja tih rezultata te je prvi proces kauzalna informacija odnosno povezivanje te trenutne situacije sa: proslim uspjesima, socijalnim normama te se vrse socijalne usporedbe. Sve to uzrokuje kauzalnu atribuciju odnosno pripisivanje tog uspjeha ili neuspjeha: sposobnostima, zalaganju, tezini zadatka ili sre i, sto e prouzro iti pripisivanje pojedinca svojih mogu nosti na kauzalnoj dimenziji tj. na stabilnosti, lokusu kontrole i kontrolabilnosti situacije. Nakon te kauzalne atribucije dolazi do sekundarne emocije odnosno do emocije ovisne o atribucijama: samopostovanja, ponosa, sre e ili krivnje i stida koje e zatim motivirati na daljnje ponasanje ili e demotivirati, a mogu dovesti do nekih od ovih ponasanja: uspjesnosti, perzistencije, pove anja napora, slobode izbora te intrinzi ne motivacije.
Koji su osnovni izvori motivacije po Weinerovoj teoriji emocija?
Objasnite.
Osnovni je izvor motivacije, prema Weineru, vlastiti rezultat koji se dozivljava kao uspjeh ili neuspjeh na sto e zatim pojedinac reagirati sre om ili zalosću.
Sre a - emocija sre e e dovesti do atribucije rezultata svome zalaganju ili sposobnostima te e kauzalna dimenzija stabilnosti biti zadovoljena, lokus kontrole unutrasnji, a kontrolabilnost percipirana kao ovisna o pojedincu. Pozitivne sekundarne emocije e dovesti do motivacije za daljnje ponasanje
Zalost - Uslijed usporedbi sa socijalnim normama, pojedinac neuspjeh moze pripisivati svojim nesposobnostima pri emo je kauzalna dimenzija stabilnosti «poljuljana» te to dovodi do krivnje i stida (sekundarne emocije) sto mogu prouzro iti prekid nekog ponasanja budu i da pojedinac gubi volju za tom radnjom ili ponasanjem koje je obavljao (npr. u enje).
Ovi opisani primjeri nisu jedini nego postoje razne kombinacije, a za bolje razumijevanje moze se i za osje aj sre e a i zalosti uzeti kao primjer (ne)uspjeha na faksu ili skoli ili nekoj aktivnosti kao npr. klizanju, rolanju ...
77. Lazarusova teorija i njezine specifičnosti.
Osamdesetih godina Lazarus se bavio istrazivanjima stresa, te je na temelju saznanja u tim istrazivanjima nastala teorija emocija. Lazarusova teorija spada u kognitivne teorije emocija (kognitivno-motivacijsko-regulacijska teorija), koje sredisnju ulogu u emocionalnom dozivljavanju pridaju spoznajnim procesima. Drugim riječima, emocije su rezultat procjene emocionalne situacije, tj. posljedice visih kognitivnih procesa, a ne neuroloskih/fizioloskih mehanizama.
Osnovna postavka ove teorije je da kvaliteta i intenzitet emocija zavise o kognitivnoj procjeni odnosa (relacija) pojedinca i socijalne okoline utemeljenoj na neposrednoj percepciji (npr. beba kad otvori oči vidi plavu boju, a tek kad progovori povezuje riječ plavo s percipiranom bojom), proslom iskustvu i budućim očekivanjima. postoje bazične emocije, ali one su naslijeđene reakcije na specifične vanjske situacije - primjerice uplasenost: uplasenost je temelj budućeg straha, a pretvara se u strah tek nakon kognitivne procjene situacije. Ta kognitivna procjena ovisit će o uvjetima razvoja, vrijednosnim sustavima i relacijskim sustavima pojedinca. Emocija je rezultat procjene sto se pojedincu dogodilo u smislu njegove dobrobiti (emocija kao posljedica) i ujedno je uzrok novih emocija (npr. na neku opasnost pojedinac će reagirati agresijom, zatim kada nanovo razmislja o tome reagirati će stidom, na sto će reagirati anksioznosću itd.) Emocija se, dakle, sastoji iz kognitivne procjene opasnog ili pogodujućeg odnosa s okolinom, fizioloske reakcije i tendencije prema poduzimanju akcije (sto je emocija veća, to je veća i reakcija). Istodobno se odvijaju i visestruke procjene (npr. osobna vaznost situacije; koliko je situacija u skladu s pojedinčevim zeljama; procjena prijetnje, izazova, gubitka ili dobitka; procjena vlastitog i tuđeg utjecaja na situaciju, vlastite mogućnosti suočavanja sa situacijom, vlastite mogućnostisuočavanja s izazvanim emocijama...). Te procjene dovode do emocije u skladu s temeljnim regulacijskim temama: ljutnja (gubitak vlastite vrijednosti), zalost (nezamislivi gubitak), stid (neuspjeh da se zivi po ego-idealu), koje su povezane s procjenom utjecaja na ishod situacije i (ne)moć njene promjene.
Lazarus se svojom teorijom suprotstavio teorijama autonomne reakcije, urođenosti (i male bebe mozda imaju kognitivnu preradu), emocionalne reakcije bez kognitivne procjene (pred-svjesna), te teorijama o posebnim sredisnjim putovima za emocije. Ova teorija potvrđena je osobito u situacijama stresa, te prikazuje izrazitu dvosmjernu interakciju emocije-kognicija.
Zasto se Lazarusova teorija naziva kognitivno-motivacijsko-
relacijska teorija emocija?
KOGNITIVNA - zato sto pripada skupu kognitivnih teorija emocija, stoga sto joj je osnovna postavka da kvaliteta i intenzitet emocija zavise o kognitivnoj procjeni odnosa (relacija) pojedinca i socijalne okoline utemeljenoj na neposrednoj percepciji, proslom iskustvu i budućim očekivanjima. Ta kognitivna procjena ovisit će o uvjetima razvoja, vrijednosnim sustavima i relacijskim iskustvima pojedinca.
MOTIVACIJSKA - ova teorija promatra emocije kao motivatore. Emocija se sastoji iz kognitivne procjene opasnog ili pogodujućeg odnosa s okolinom, fizioloske reakcije i tendencije prema poduzimanju akcije (motivacija). Npr. ukoliko smo dozivjeli pozitivno iskustvo (sto je izazvalo pozitivnu reakciju - ugodu), nasa tendencija prema poduzimanju akcije bit će veća, nego kada dozivimo negativno iskustvo (nemotivirajuće, neugodu). (da nije tako, vjerojatno ne bi postojala pojava klasičnog i instrumentalnog uvjetovanja)
REGULACIJSKA - ova teorija tumači da se istodobno događaju visestruke procjene (osobna vaznost situacije, koliko je situacija u skladu s pojedinčevim zeljama, procjena prijenje, izazova, gubitka ili dobitka, procjena vlastitog ili tuđeg utjecaja na situaciju, vlastite mogućnosti suočavanja sa situacijom i s izazvanim emocijama) koje dovode do emocije u skladu s temeljnim regulacijskim temama (njih 20-ak): ljutnja (gubitak vlastite vrijednosti), zalost (nezamislivi gubitak), stid (neuspjeh da se zivi po ego-idealu), koje su povezane s procjenom utjecaja na ishod situacije i (ne)moć njezine promjene.
U kojoj je teoriji svjesno suočavanje sa situacijom i izbor načina
reagiranja vazna sastavnica emocionalnog dozivljaja?
Kognitivne teorije emocija pridaju spoznajnim procesima (svjesno suočavanje sa situacijom) sredisnju ulogu u emocionalnom dozivljavanju. Drugim riječima, emocije su rezultat kognitivne procjene emocionalne situacije (tj. procjena jest emocija). Na osnovi te, i drugih procjena (Lazarus - osobna vaznost situacije, koliko je situacija u skladu s pojedinčevim zeljama, procjena prijetnje i sl.; Weiner - atribucije (lokus, stabilnost i kontrolabilnost)), pojedinac izabire način reagiranja na određenu situaciju.
Kakva je razlika u shvaćanju bazičnih emocija između
evolucionističkih teorija, Lazarusove teorije i Weinerove teorije?
Evolucionističke teorije smatraju da su bazične emocije urođene, odnosno da su nastale evolucijom. One se mogu prepoznati i bez kognitivne obrade, a sjediste im je u hipotalamusu i limbičkom sustavu.
Lazarusova teorija je kognitivno-motivacijsko- relacijska teorija emocija, odnosno spada u kognitivne teorije emocija. Pretpostavlja da postoje bazične emocije, koje su naslijeđene reakcije na specifične vanjske situacije, npr. uplasenost- uplaseni smo symbol 174 \f "Symbol" \s 10 javlja se kognitivna procjena situacije symbol 174 \f "Symbol" \s 10 javlja se strah .
Glavna pretpostavka Weinerove teorije jest da se najprije javlja neka kauzalna atribucija koju slijedi emocija, nakon koje slijedi neka reakcija. Recimo, u slučaju kada neki promatrač vidi čovjeka koji pijan lezi na cesti, vjerojatno mu neće pomoći jer smatra da je sam odgovoran za to:
kauzalna atribucija (pijan je i sam je odgovoran za to) symbol 174 \f "Symbol" \s 10 javlja se emocija (gađenje) symbol 174 \f "Symbol" \s 10 reakcija (neće mu se pruziti pomoć). Ili, ako vidimo kako netko pada nesvijest :
kauzalna atribucija (osobi je pozlilo, to je van njezine kontrole) symbol 174 \f "Symbol" \s 10 emocija (empatija) symbol 174 \f "Symbol" \s 10 reakcija (pruza se pomoć).
Koje su procjene osnovni izvori emocionalnog dozivljavanja u
Lazarusovoj teoriji i u Weinerovoj teoriji?
U Lazarusovoj teoriji emocija je zapravo rezultat procjene onoga sto se dogodilo pojedincu u smislu njegove dobrobiti i ujedno je uzrok novih emocija. Emocija se sastoji od kognitivne procjene opasnog ili odgovarajućeg odnosa s okolinom, fizioloske reakcije i tendencije prema poduzimanju akcije (motivacija). Dakle, pri odvijanju nekog događaja, osoba prvo procjeni vaznost situacije za svoju dobrobit (npr. koliko je situacija u skladu s nasim zeljama, procjena prijetnje, izazova, gubitka, ili dobitka, procjena vlastitog ili tuđeg utjecaja na situaciju, koliko smo u mogućnosti suočiti se sa situacijom, s izazvanim emocijama, ..). Ove procjene dovode do emocija u skladu s temeljnim relacijskim temama ( ljutnja, zalost, stid.) koje su povezane s procjenom utjecaja na situaciju i na mogućnost ili nemogućnost njezine promjene.
Kod Weinerove teorije kad trazimo uzroke i razloge emocija, vraćamo se na ka
uzalno objasnjenje rezultata. Znamo da kauzalnost ima tri dimenzije:
a) lokus (unutarnji ili vanjski ponasanje se atribuira ili okolini ili osobi),
b) stabilnost (stabilno/nestabilno percipirani uzrok ponasanja je ili stalna ili promjenjiva značajka osobe ili okoline) i
c) kontrolabilnost (globalno/specifično percipirani uzrok je ili specifičan za to ponasanje ili se pojavljuje kod različitih ponasanja).
Kauzalne informacije (preatribucije) dovode do jedne kauzalne dimenzije (atribucije).
Izvori emocionalnog dozivljavanja su procjene kauzalnosti (uzroka), odnosno čemu pripisujemo neko ponasanje. Kauzalna atribucija dovodi do neke emocije sto vodi do neke akcije. Emocije koje ovise o kauzalnim atribucijama nisu primarne, to su npr. samopostovanje, ponos, sreća, krivnja, stid..
kauzalna atribucija emocija akcija
vlastiti rezultat koji se dozivljava kao uspjeh reagira se srećom
vlastiti rezultat koji se dozivljava kao neuspjeh reagira sa zalosću
U kojoj emocionalnoj situaciji I. Sorić iskazuje valjanost Weinerove i
Lazarusove teorije? Opisite eksperimentalni nacrt tog istrazivanja.
Sorić je ispitivala valjanost Weinerove i Lazarusove teorije u skolskoj situaciji ispitivanja znanja koja je odabrana zato sto se pokazalo, u nizu istrazivanja, da su situacije socijalne evaluacije (to su situacije u kojima nas ili nas učinak opazaju, ocjenjuju ili procjenjuju drugi ljudi) po svojoj prirodi izuzetno stresne. Poznato je da skolska situacija ispitivanja znanja sadrzi mnoge odlike stresne transakcije (pripremanje za stresni događaj, percepciju samog događaja, nesigurnost glede učinka, suočavanje sa samim događajem i njegovim posljedicama ) pa je pogodna za istrazivanje načina na koji se ljudi suočavaju sa situacijama socijalne evaluacije i kako to suočavanje utječe na afekte i kognitivne učinke.
Nacrt istrazivanja je bio slijedeći:
I. Preliminarno istrazivanje - konstruirala se skala za mjerenje dozivljenih emocija u situaciji ispitivanja znanja
II. Glavno istrazivanje
1. Predtestovni dio ( neposredno prije provjere znanja)
a) Ispitivanje kognitivnih procjena ispitne situacije
b) Ispitivanje relacijskih tema za pojedine emocije
c) Učeničke procjene očekivane uspjesnosti na testu znanja
2. Prvi posttestovni dio (neposredno nakon primjene testa znanja)
i) Učeničke procjene dozivljenih emocija neposredno nakon testa znanja
ii) Ispitivanje učeničkih strategija suočavanja sa situacijom ispitivanja znanja
iii) Učeničke procjene vlastite uspjesnosti na provedenom, testu znanja
iv) Procjena očekivane uspjesnosti na slijedećem testu znanja iz ovog predmeta
3. Drugi posttestovni dio (neposredno prije nego sto su učenici dobili
povratnu informaciju o postignuću (ocjeni) na testu)
a) Učeničke procjene svog dostignuća na testu znanja
Treći posttestovni dio ( neposredno nakon sto su učenici dobili povratnu
informaciju o postignuću na testu)
a) Učeničke procjene svog postignuća na testu znanja
b) Ispitivanje kognitivnih procjena ispitne situacije
c) Ispitivanje kauzalnih informacija (preatribucija)
d) Ispitivanje relacijskih tema za pojedine emocije
e) Ispitivanje kauzalnih atribucija učeničkog postignuća
f) Učeničke procjene dozivljenih emocija (neposredno nakon
dobitka ocjene)
g) Učeničke procjene osobne odgovornosti i odgovornosti drugih za
dobivenu ocjenu
h) Učeničke procjene očekivane uspjesnosti na slijedećem testu
znanja iz ovog predmeta
U radu V. Taksić (1998) autor daje prikaz 16 sposobnosti/ vjestina
emocionalne inteligencije u modelu Mayera i Saloveya. Navedite i
ukratko opisite 4 razine (A, B, C i D) tih sposobnosti/ vjestina
Konstrukt emocionalne inteligencije uključuje četiri sposobnosti, koje su poredane po slozenosti psiholoskih procesa:
|
A PERCEPCIJA, PROCJENA I IZRAZAVANJE EMOCIJA |
|||
|
1. Sposobnost zapazanja emocija u nekom fizičkom stanju, osjećajima i misljenju |
2. Sposobnost zapazanja emocija kod drugih osoba, u umjetničkim djelima ili sl. kroz jezik, zvuk, pojavnost i ponasanje |
3. Sposobnost preciznog izrazavanja emocija, kao i izrazavanje potreba povezanih s tim osjećajima |
4. Sposobnost razlikovanja točnog od neadekvatnog, odnosno iskrenog od laznog prepoznavanja emocija |
Najniza razina predstavlja sposobnosti i vjestine osobe da točno uoči emocionalni sklop. Bebe mogu prepoznati roditeljeve emocionalne reakcije
Odrasla osoba moze pazljivo promatrati i opazati svoje osjećaje i osjećaje drugih ljudi. Kako dijete raste sposobno je pridavati sve vise različitih atributa zivim i nezivim objektima. Tako dijete povezuje svoju nelagodu (zbog ograničenog kretanja) s takvim reakcijama kod druge djece, sto mu omogućava da kasnije prepoznaje ekspresije nelagode i anksioznosti kod drugih osoba i u drugim situacijama.
Dijete uči prepoznati osjećanja drugih osoba , kao i značenje pojedinih emocija. Npr. na slici emocije otkriva izraz lica, pozadina i cjelokupna atmosfera slike, tj. tako se izrazavanjem emocija izrazavaju potrebe povezane s njima.
Emocionalno inteligentne osobe su osjetljive, tj. mogu prepoznati kod drugih pokusaje manipulacije emocijama i neiskreno izrazavanje emocija.
|
B EMOCIONALNA FACILITACIJA MISLJENJA |
|||
|
1. Emocije određuju redoslijed misljenja tako da usmjeravaju paznju na vazne informacije |
2. Emocije su dovoljno jasne i dostupne, pa pomazu prosuđivanju i pamćenju događaja koji su u vezi s različitim osjećajima |
3. Različiti pogledi na stvari mijenjaju emocionalna stanja podrzavajući mogućnost procjene iste situacije s različitih strana |
4. Emocionalna stanja olaksavaju pristupe specifičnim problemima: tako sreća olaksava induktivno misljenje i kreativnost |
S razvojem pojedinca emocije se sve vise oblikuju i usmjeravaju misljenje na vazne promjene. Tako se, npr. starije dijete dok se igra brine o domaćoj zadaći.
Sposobnost generiranja emocija prema trenutnim ''zahtjevima'' situacije, sa svrhom boljeg razumijevanja konkretne situacije u kojoj se osoba nasla. Uzivljavanje u neki događaj ili osjećaje druge osobe omogućuje lakse snalazenje i odlučivanje u kasnijim sličnim zivotnim situacijama.
Emocije mogu pomoći osobi da stvari, osobe i događaje promatra iz različitih perspektiva.
Sreća kao inducirano raspolozenje značajno poboljsava uradak u zadacima gdje se trazi induktivno rezoniranje i kreativnost, dok inducirana tuzna raspolozenja poboljsavaju uradak u analitičkim zadacima.
|
C RAZUMIJEVANJE I ANALIZIRANJE EMOCIJA: USAVRSAVANJE ZNANJA O EMOCJAMA |
|||
|
1. Sposobnost imenovanja emocija i prepoznavanje odnosa između riječi i samih emocija (kao, npr. između sviđati se i voljeti) |
2. Sposobnost interpretiranja značenja koje emocije prenose (npr. da je tuga povezana s nekim gubitkom) |
3. Sposobnost razumijevanja slozenih mnogostrukih osjećanja (kao, npr. istovremeni osjećaj ljubavi i mrznje) |
4. Sposobnost prepoznavanja vjerojatnih prijelaza između emocija- prijelaz iz ljutnje u sram |
Ubrzo nakon sto je dijete počelo prepoznavati emocije počinje ih imenovati i relativno dobro razlikovati. Također, počinje emocije razlikovati prema intenzitetu.
Ljudi se obično slazu u svojim misljenjima sto izaziva pojedine emocije (ljutnja zbog nepravde; tuga zbog gubitka; strah zbog prijetnje)
Dijete shvaća da se u nekim situacijama mogu istovremeno pojaviti suprotne emocije prema istoj osobi (ljubav i mrznja). Razvija se spoznaja da se kombinacijom različitih emocija dobivaju neke nove kvalitete (nada= vjera+ optimizam).
Emocije se najčesće ne pojavljuju izolirano, nego povezane u sklopove ovisno o situaciji. Tako ljutnja izrazena u nekoj situaciji moze rezultirati zadovoljstvom, ali i osjećajem krivnje, ovisno o situaciji.
|
D REFLEKSIVNA REGULACIJA EMOCIJA U PROMOCIJI EMOCIONALNOG I INTELEKTUALNOG RAZVOJA |
|||
|
1. Sposobnost otvorenosti za osjećaje- za one ugodne i za one neugodne |
2. Sposobnost refleksivnog uzivljavanja ili odvajanja od emocija zavisno o procjeni korisnosti |
3. Sposobnost refleksivnog praćenja emocija u odnosu na sebe i druge, koliko su tipične, jasne, utjecajne ili odmjerene |
4. Sposobnost upravljanja svojim i tuđim emocijama, ublazavajući neugodne i pojačavajući ugodne emocije |
Najslozenija razina emocionalne inteligencije je svjesna regulacija emocija koja vodi emocionalnom i intelektualnom napretku. Jedino ako je osoba svjesna svojih osjećaja moze nesto o njima i naučiti. Zato najslozenija razina emocionalne inteligencije započ4. inje otvorenosću za osjećaje bilo da su ugodni ili neugodni.
Socijalizacijom se spoznaje da je moguće odvojiti ponasanje od emocija. Posljedica procesa socijalizacije je da emocionalno zrela osoba, zbog veće kompetentnosti (samopouzdanja), u različitim situacijama reagira adekvatnije i ''hladne glave''.
Osjećaji uključeni u refleksivno iskustvo o svojim raspolozenjima se izrazava ne sljedeći način: ''Ne razumijem u potpunosti zbog čega se ovako osjećam''. Refleksivnost (meta- iskustvo) je moguće podijeliti u dva procesa: meta- evaluaciju i meta- regulaciju. Evaluacija uključuje procese kao sto su: paznja koju osoba pridaje svojim raspolozenjima, koliko su mu jasna, tipična, prihvatljiva i koliki im je utjecaj na način misljenja.
Najslozenija sposobnost je regulacija svojih i tuđih emocija. Ona se odnosi na pokusaje popravljanja losih, a odrzavanje ugodnih raspolozenja
Kakva je podjela emocija u Buckovoj metateoriji emocija. Navedite 4
glavne podvrste i putove njihova nastanka.
Shema 1. Podjela emocija i putovi razvoja bazičnih emocija u vise emocije prema Bucku (2000)
Shema 2. Podjela i hijerarhija emocija (Buck, 2000)
Na temelju promatranja emocija kao specifičnih dozivljaja neurokemijskih promjena Buck (2000) daje novu podjelu emocija. Prema njemu postoje:
bazične emocije
emocije viseg reda
Bazične emocije su utemeljene na neurokemijskim procesima, a emocije viseg reda su utemeljene na bazičnim emocijama u novim socijalnim situacijama.
Bazične emocije (primes) definirane su prema utvrđenim anatomsko - funkcionalnim sustavima i specifičnoj neurokemijskoj aktivaciji, odnosno neuroprijenosnicima. Bazične emocije dijele se na :
a) Individualističke ("sebične") emocije, čija je funkcija odrzanje pojedinca. Ove emocije uključuju urođene reakcije na vitalno vazne situacije : uzbuđenost (arousal), priblizavanje/izbjegavanje te borbene emocije i ponasanje (agonistično). Za ove emocije odgovoran je limbički sustav, odnosno paleokorteks. Kod uzbuđenosti je vazno usmjeravanje pozornosti, za koje je odgovoran hipokampus. Priblizavanje/izbjegavanje uključuje sustave aktivacije i inhibicije, veselje, tugu i tjeskobu, za sto je odgovoran prefrontalni korteks. Borbene emocije i ponasanje su strah, srdzba i gađenje, a za njih su odgovorne amigdala.
b) Prosocijalne emocije, čija je funkcija odrzanje vrste podrzavanjem socijalnih odnosa. Tu spadaju pozuda, potčinjavanje, roditeljstvo, afektivna vezanost, igra i panika, a strukture odgovorne za njih su septum i cingulum.
Iz bazičnih emocija postupno se razvijaju emocije viseg reda. One su utemeljene na bazičnim emocijama, ali postoje u odnosu na događaje izvan organizma. Emocije viseg reda dijele se na :
a) Eksploratorne i kognitivne emocije, koje uključuju interes, dosadu, znatizelju i iznenađenje. Ove emocije razvijaju se iz "sebičnih" emocija. Temelj ovih emocija su bioloski sustavi očekivanja, nagrade i kazne, kao i njihovi pripadajući neuroprijenosnici.
b) Socijalne emocije razvijaju se iz prosocijalnih emocija. Afektivna vezanost je bioloska osnova za dvije potrebe : potrebu da se bude voljen i potrebu ispunjenja ego - očekivanja. Te potrebe temelj su za socijalne emocije, koje uključuju : ljubavnu sreću, ponos, stid, krivnju, zavist, ljubomoru, sazaljenje i prijezir. Ljubavna sreća povezana je sa potrebom da se bude voljen, a ponos, stid, krivnja, zavist, ljubomora, sazaljenje i prijezir povezani su sa potrebom ispunjenja ego - očekivanja.
Iz emocija viseg reda razvijaju se moralne emocije, a to su :
a) moralni ushit
b) moralno negodovanje (indignacija)
Kakva je definicija i priroda subjektivnog emocionalnog dozivljaja
prema R. Bucku i po čemu se to shvaćanje razlikuje od shvaćanja
drugih teorija emocija.
Buck daje sljedeću definiciju emocionalnog dozivljaja : emocije su svjesnost, odnosno neposredno znanje, o potrebama i zeljama, temeljeno na neurokemijskim sustavima, koji su razvijeni filogenetski. Emocije su specifičnom cilju usmjerene, genetski utemeljene neurokemijske manifestacije, koje pojedinac neposredno dozivljava.
Buck opisuje subjektivni emocionalni dozivljaj na sljedeći način : subjektivni emocionalni dozivljaj je nezavisna pojava koja uključuje unutarnji perceptivni (interoceptivni) sustav, ima svoje specifične funkcije i utemeljena je na sredisnjim neurokemijskim procesima.
Ovo shvaćanje razlikuje se od shvaćanja drugih teorija emocija stoga sto predstavlja prijedlog ujedinjenja istrazivačkih spoznaja o emocijama. Buck objedinjuje spoznaje koje dolaze iz brojnih istrazivačkih područja i odnose se na različite razine analize : temeljnu genetsku i neurokemijsku razinu te kulturnu i povijesnu razinu. Njegovo shvaćanje utemeljeno je na rezultatima neuroznanosti i evolucionističke teorije emocija. Buckova teorija polazi od :
Schachterove teorije : priznaje da je subjektivni dozivljaj emocije posljedica kognitivne atribucije unutarnjeg fizioloskog uzbuđenja, pri čemu intenzitet fizioloskog uzbuđenja određuje intenzitet emocije, a kognitivna atribucija određuje kvalitetu emocija.
Suvremenih spoznaja neuroznanosti : priznaje da kvaliteta emocionalnog dozivljaja ne ovisi samo o kognitivnoj atribuciji uzbuđenja, nego i o slozenim neurokemijskim sustavima koji su posljedica filogenetskog razvoja.
Tomkinsove evolucijske teorije : smatra da su usacrseni naslijeđeni neurokemijski sustavi temelj sve razvijenijih oblika emocionalnog dozivljaja (pristup odozdo prema gore), sto se razlikuje od kognitivnih teorija emocija (pristup odozgo prema dolje).
Temeljni bioloski sustavi, odnosno neurokemijska osnova emocija, u neprekidnoj su interakciji s kognitivnim procesima i govorom. Stoga je njegova teorija interakcionistička. Vaznu ulogu ima i učenje, odnosno razvoj pojedinca. Uči se kako označiti unutarnje stanje i kkao reagirati na uzbuđenje u različitim situacijskim kontekstima. Stoda je njegova teorija razvojna teorija.
Koje dvije razine motivacijsko - emocionalnih sustava postulira R.
Buck i kakva je njihova interakcija.
Shema 1. Motivacijsko - emocionalni sustav i njegovi rezultati (Buck, 2000)
Shema 2. Relativni udio opće emocionalno - motivacijske razine u emocionalnom dozivljaju
Buckova metateorija zajednički objasnjava motivaciju, emocije i spoznaju. On uvodi koncept motivacijsko - emocionalnog sustava jer smatra da je motivacija potencijal koji se očituje u emociji, slično kao sto se energija manifestira kao materija, svjetlo i slično. Dakle, motivacija je potencijal za ponasanje utemeljen u neurokemijskim strukturama, a emocija je ostvarenje motivacijskog potencijala u situaciji opasnosti ili izazova.
U tijeku evolucije organizama istodobno nastaje kognicija, motivacija i emocije. Poznavanje ili svjesnost okoline izaziva potrebu prilagodbe, pa se razvijaju motivacijsko - emocionalni sustavi koji omogućuju neposredno određivanje vaznosti i opasnosti situacije.
Priroda kognicije uključuje :
Svjesnost (knowledge - by - acqaintance) : znanje koje je urođeno i posljedica je filogenetske prilagodbe neurokemijskih sustava i promjene molekula peptida.
Znanje (knowledge - by - description) : znanje koje uključuje promjene neurokemijskih sustava u tijeku individualnog iskustva, odnosno učenja.
Motivacijsko - emocionalni sustav ima tri razine očitanja :
emocija I : To je uzbuđenje, koje ima funkciju adaptacije i homeostaze, a za njega su odgovorni autonomni, endokrini i imunoloski sustav.
emocija II : To je emocionalno izrazavanje ili ekspresija, koja ima funkciju socijalne signalizacije i koordinacije.
emocija III : To je subjektivni dozivljaj osjećaja i potrebe, koji ima funkciju samoregulacije.
Svaka od tri razine razvila se postoji nezavisno od ostalih, kako bi ispunila svoju specifičnu funkciju. Iz toga proizlazi da subjektivni dozivljaj nije posljedica autonomne ili mimičke povratne informacije.
Postoje dvije razine motivacijsko - emocionalnog sustava :
Specifični (primes) : To je jednoj svrsi usmjeren motivacijsko - emocionalni sustav. On obuhvaća urođene reakcije na vitalno vazne situacije, odnosno urođeni motivacijski potencijal za reakcije uzbuđenja, priblizavanja / izbjegavanja, agresije i seksa. Ovaj sustav uključuje reflekse, instinkte, nagone (potrebe i zelje) i bazične emocije. Oni su poredani na kontinuumu afektivno - kognitivno.
Kontinuum afektivno kognitivno
|
motivacijsko/emocionlani sustavi |
refleksi |
instinkti |
nagoni |
afektivne pojave |
|
|
filogenetski stupanj |
jednostavni organizmi |
slozeni organizmi |
|||
|
razvojni stupanj |
novorođenče |
odrasli |
|||
|
mozdani razvojni stupanj |
kičmena mozdina |
produzena mozdina |
hipotalamus |
reptilijski kompleks |
limbički sustav |
Opći : Ovaj sustav uključuje mogućnost reagiranja na situacije individualnim učenjem, odnosno uvjetovanje, instrumentalno učenje, obradu podataka i jezik.
Ove dvije razine sustava su u međusobnoj interakciji. Sto je visa razina sustava, to je veća interakcija, odnosno veći utjecaj kognitivne sastavnice.
Po čemu je metateorija R. Bucka slična Lazarusovoj teoriji, a po
čemu Tomkinsovoj. Objasnite
Buckova teorija slična je Lazarusovoj jer priznaje postojanje neposredne spoznaje, koju zapravo čini pamćenje gena. Naime, Lazarus je tvrdio da i male bebe imaju kognitivnu preradu. Primjerice, kada otvore oči one vide plavu boju, iako jos nisu naučile da je to plava boja. Takođe, sličnost ove dvije teorije je u tome sto Buck priznaje da postoje vise emocije, a to su socijalne i ego emocije.
Buckova teorija slična je Tomkinsovoj teoriji jer priznaje bazični emocionalni dozivljaj kao najvisi stupanj neposrednog, odnosno nenaučenog emocionalnog dozivljaja.
91. Koje su bitne postavke Buckove metateorije emocija.
Osnovne postavke Buckove metateorije emocija su:
Emocija (subjektivni emocionalni dozivljaj) moze se jasno definirati pomoću specifičnog, prepoznatljivog neurokemijskog sustava.
Motivacija, emocije i kognicija su nerazdvojne: jedan element sadrzi druga dva.
Navedite i opisite izvore i početke proučavanja problema
emocionalne regulacije.
Vazno pitanje koje se javlja je trebamo li dopustiti da nas emocije vode ili valja emocije podčiniti razumu. Na Zapadu je dominantno misljenje da se čovjek treba zastiti od razornih posljedica nepromisljenog emocionalnog reagiranja. Stoga se posljednjih 20-ak godina razvija posebno područje psiholoskih istrazivanja : emocionalna regulacija.
Istrazivanja su započela u okviru razvojne psihologije (Gaensbauer, 1982). Danas doprinosi dolaze jos iz bioloske, kognitivne, socijalne, psihologije ličnosti, kliničke i zdravstvene psihologije. Dva su izvora interesa za emocionalnu regulaciju :
psihoanaliza
istrazivanja nadvladavanja stresa
Psihoanaliza
U psihoanalizi su poznata dva sustava regulacije anksioznosti, odnosno nesvjesne ego - obrane :
a) situacijska anksioznost : izbjegavanje situacija koje izazivaju anksioznost
b) anksioznost zbog sukoba id - ego : izbjegavanje izrazavanja zabranjenih impulsa
Posljedice obrane su iskrivljenje realnosti, suvisna inhibicija impulsa i neproduktivno trosenje energije. Glavni cilj emocionalne regulacije je smanjenje negativnih emocija.
Proučavanje stresa
Stres je ista psihofizioloska reakcija na nepovoljne situacije koje nadilaze mogućnosti pojedinca. Naglasak je na svjesnim adaptivnim mehanizmima (coping) i na prirodi situacije. Postoje dva tipa adaptivnih mehanizama, odnosno adaptivni mehanizam usmjeren :
a) na problem
b) na emocije
Pojam adaptivnih mehanizama donekle se prekriva sa pojmom emocionalne regulacije. Emocionalna regulacija je siri pojam, jer uključuje i nastojanja za odrzanjem i jačanjem pozitivnih emocija.
Definirajte pojam emocionalna regulacija i navedite njenih 5
sastavnica.
Emocionalna regulacija jesu procesi pomoću kojih pojedinac utječe na to koje će emocije dozivljavati, te kada će ih i kako dozivjeti i izraziti.
Procesi emocionalne regulacije mogu biti :
svjesni ili nesvjesni
automatski ili namjerni
Procesi emocionalne regulacije najbitniji su za mentalno zdravlje te utječu na radnu sposobnost, odnose s drugima i dozivljaj zadovoljstva i sreće.
Teskoće emocionalne regulacije očituju se kao smanjena socijalna kompetencija, neprihvaćenost u okolini i poremećeni odnosi u obitelji.
Disregulacija emocionalne regulacije kod djece se očituje kao intarnalizacija i eksternalizacija, a kod odraslih kao debljina, alkoholizam, anksioznost i poremećaji raspolozenja.
Pet sastavnica emocionalne regulacije su :
izbor situacije
modificiranje situacije
usmjeravanje pozornosti
kognitivna promjena
modificiranje reakcije
Na koje kognitivne procese utječu emocije; navedite dva mehanizma
toga djelovanja (Bower, 1991).
Emocionalne pojave su kao nezavisna varijabla povezane sa sljedećim psihičkim procesima :
pamćenje (enkodiranje i prizivanje)
percepcija i prosuđivanje socijalne okoline i situacije, pruzanje pomoći
percepcija emocionalnih podataka
rjesavanje problema i odlučivanje
Bower i suradnici (1978 - 1981) proveli su niz istrazivanja povezanosti pamćenja i emocija. Pokazali su dva mehanizma djelovanja emocija na pamćenje :
Dosjećanje građe bit će lakse ako su raspolozenja za vrijeme učenja i za vrijeme prizivanja sukladna ili ista.
Dosjećanje građe bit će lakse ako postoji sukladnost emocionalnog stanja i sadrzaja učenja. Ova pretpostavka dobila je vise potvrda u istrazivanjima.
Objasnite i primjerima potkrijepite problem afektivnog slaganja
(kongruencije).
U proučavanju utjecaja emocija na psiholoske procese vazan je problem afektivnog slaganja (kongruencije). Naime, postavlja se pitanje koliko emocionalne pojave (emocionalne osobine, raspolozenja i emocije) olaksavaju psiholoske procese koji su u skladu s emocijom, a koliko inhibiraju procese koji nisu u skladu s emocijom, odnosno koji su inkongruentni.
Primjerice, ako je osoba u negativnom raspolozenju lakse će se dosjećati tuznih sadrzaja, dok će se teze dosjećati sretnih sadrzaja.
Kako emocije djeluju na socijalnu percepciju. Objasnite pomoću
mehanizma afektivnog slaganja i modelom asoecijativne mreze.
Prema mehanizmu afektivnog slaganja emocije filtriraju socijalnu percepciju. Ljudi prosuđuju tuđe i vlastite sposobnosti, namjere i osobine u skladu sa svojim emocionalnim stanjem, osobito u nejasnim situacijama. Primjerice, kada smo lose raspolozeni ili tuzni, činit će nam se da se ne sviđamo drugim ljudima.
Prema modelu asocijativne mreze emocije su dio slozene asocijativne mreze, zajedno s misljenjem, slikama, sjećanjima i emocionalnim reakcijama koji su se zbivali za vrijeme dozivljaja emocije. Kada se pokrene određena emocija pokreću se i ostali dijelovi mreze i obrnuto. Primjerice, sjetite se kako je miris kolačića potaknuo Prousta da napise cijeli roman "Combray". Tako se moze proizvesti utjecaj na stavove, odnosno pripremiti pojedinca za pozitivan prijem stava. Primjerice, poznata političarka koja je nastojala potaknuti pozitivne stavove birača nosenjem vjenčanog prstena i kuhanjem ručka.
Opisite i objasnite utjecaj emocija na socijalnu percepciju s aspekta
pozitivnosti/negativnosti emocije (Forgas, 1991) i specifičnosti
emocije (Niedenthal i suradnici, 1997).
Emocije filtriraju socijalnu percepciju. Ljudi prosuđuju tuđe i vlastite sposobnosti, namjere i osobine u skladu sa svojim emocionalnim stanjem, osobito u nejasnim situacijama. Primjerice, kada smo lose raspolozeni ili tuzni, činit će nam se da se ne sviđamo drugim ljudima. Pozitivna emocionalna stanja pokazuju veći učinak sukladnosti. Pozitivna emocionalna stanja dovode do pozitivnih procjena, dok se kod negativnih emocionalnih stanja nije pokazao dosljedan utjecaj na negativnost procjena (Forgas, 1991). Dakle, ako smo sretni, vjerojatno će nam se svi ljudi činiti simpatičnima.
Za razliku od pozitivnih i negativnih emocionalnih stanja, istrazivanja potvrđuju olaksavajuće percipiranje onih emocionalnih podataka, kao sto su mimički izrazi i emocionalno obojene riječi, koje su u skladu sa specifičnim emocionalnim stanjem ispitanika : tuznih sadrzaja kod tuznog emocionalnog stanja, a zastrasujućih ili agresivnih sadrzaja kod preplasenog ili ljutitog stanja (Niedenthal i suradnici, 1997).
Opisite primjerima moguću primjenu modela asocijativne mreze
(Bower, 1991) u promidzbi proizvoda i osoba.
Malo o promidzbi proizvoda.
Primjerice, tvornica Kras zeli dobro zaraditi na novoj vrsti kolačića. Stoga unajmi mudrog psihologa sa Hrvatskih studija koji zna sto je model asocijativne mreze (a ako ne zna moze pogledati u svoju vrsnu skriptu iz emocija da se podsjeti - jer jednom je to sigurno znao, a to je bilo oko 13. ili 18. 06. 2001.). On se domisli da je to pisalo u 98. pitanju i pročita ga se sjeti sustine stvari. I smisli reklamu.Bakica sjedi ispred peći, sa pregačom zamazanom od brasna, peče kolače i kuha kavu. Unučica dotrči bosonoga u kuhinju, sjeda za stol, a baka joj nudi tanjurić svjezih, jos toplih kolačića i salicu kave s mlijekom. Djevojčica se nasmije, pojede svoj slasni doručak, zagrli baku, obrise brkove od mlijeka, obuje cipele i nasmijana pohita u skolu. Međutim, djevojčica koja gleda ovu reklamu na TV vise bas i nije djevojčica - sada ima 21. godinu i već je velika i vrlo pametna. Ujutro ustaje nakon cjelonoćnog učenja, sama kuha kavu, pripaljuje prvu jutarnju cigaretu, uzima daljinski i pali TV. I ugleda reklamu koju je smislio nas psiholog. Sto se događa zatim? Pokreće se mreza misli, slika, sjećanja i emocionalnih reakcija, djevojka se brzo oblači, obuva, trči u prvu trgovinu, daje 20 kuna za nove Kraseve kekse, vraća se doma i bro ih jede (nakon toga se kaje, vaze, gleda u ogledalo, trči u teretanu, znoji, muči i kuka, ali to je izvan dometa ovog pitanja). Njezin susjed psiholog sa početka priče, dolazi kod nje na jutarnju kavu i ugleda praznu kutiju keksića za koje je smisljao reklamu i pomisli: "Eto, dok je ona zbog asocijativne mreze izgubila 20 kuna, ja sam zaradio 20000 kuna. Dobro je da sam svojevremeno tako dobro naučio emocije!"
Malo o promidzbi osoba.
Olga je dugo vremena bezuspjesno pokusavala osvojiti Peru. Pri tome je činila brojne ustupke - čak je prestala jesti meso, jer je Pero vegetarijanac. Nakon mjeseci propalog truda, Olga je bila potpuno utučena (ipak, njen bioloski sat polako otkucava, nije vise tako mlada - tu su i prve bore, a da niti ne spominjemo strije i celulit protiv kojih vise nisu učinkovite niti Vichy kreme). Jednog dana Olga u gradu sretne svoju srednjoskolsku prijateljicu koja je zavrsila psihologiju na Htvatskim studijima i bavi se izučavanjem međuosobne privlačnosti. Nesretna Olga zaključi da joj je ona posljedna nada i zamoli ju da joj oda trik kako da zbari Peru. Prijateljica joj mudro objasni model asocijativne mreze i kaze : "Samo saznaj koji parfem koristi njegova mama. Kad te ponjusi, kod njega će se potaknuti niz misljenja, slika, sjećanja i emocionalnih reakcija koje ga podsjećaju na ugodne trenutke sa njegovom majkom (a jos je i Freud znao za Edipov kompleks) i on će biti tvoj. A ako je on slučajno u losim odnosima s majkom i vise voli oca, idući put probaj sa muskim mirisima." Ovaj primjer upotrijebili smo jer se ne kuzimo bas u politiku, pa nismo bili u mogućmosti smisliti neki dobar predizborni trik.
101. Sto znate o kulturnoj uvjetovanosti emocionalnih pojava.
U istrazivanjima emocija prisutna je značajna kontroverza : jesu li emocionalne pojave univerzalna pojava, ista za sve ljude bez obzira na drustvo i kulturu u kojem zive ili su kulturni činitelji vazniji ? Ta kontroverza je jedan oblik nerazrjesive dvojbe nasljeđe ili okolina. Odgovor se dobiva prema tome na sto se usmjerava pozornost - na sličnosti ili na razlike.
Psiholoska istrazivanja, osobito mimičkih izraza, ukazuju na univerzalnost, urođenost i filogenetsku uvjetovanost emocionalnih pojava.
Izučavanje čimbenika "kulturne evolucije" dovelo je do nekoliko zaključaka :
Razlike se javljaju zbog jedinstvenosti mogućnosti učenja i inteligencije koja se socijalno prenosi jezikom i oponasanjem. Kulturna evolucija dovodi do nadilazenja biloske određenosti emocija. Primjer je inhibiranje emocija.
Sličnosti se javljaju u univerzalnosti gesta i mimike u različitim kulturama.
Kultura određuje i kontrolu emocija, odnosno sve oblike emocija koji su dopusteni u nekoj kulturi. Svaka kultura dopusta određenu amplitudu izrazavanja emocija. Emocionalna kontrola je dozivljavanje emocija tako da one ne ugrozavaju nase zivljenje.
Kultura određuje i kontrolu subjektivnog oblika emocije. Pri tome je velik utjecaj roditeljskog odgoja kako bi naučili kako odgoditi ili suspregnuti reakciju na neki dozivljaj. To je način socijalne borbe protiv bioloski urođene karakteristike, odnosno reakcije.
Koja su četiri aspekta emocionalnog dozivljavanja/ponasanja
univerzalno utvrđena u svim ljudskim kulturama, prema autorima
Mesquita i Frijda (1992.). Opisite i navedite primjere.
Mesquita i Frijda (1992) konfrontirali su psiholoske rezultate s podacima dobivenim iz antropolskih i etnografskih studija. Njihov osnovni zaključak je da se ne moze govoriti o univerzalnosti, odnosno kulturalnoj uvjetovanosti emocija općenito. Valja najprije rasčlaniti emocionalne pojave na njihove sastavnice. U svakoj sastavnici zasebno moguće je naći i sličnost (univerzalnost) i kulturalne razlike.
Mesquita i Frijda (1992.) su pokazali univerzalnost za sljedeće emocionalne aspekte:
Univerzalan je na in ljudske emocionalne reakcije na razini SZS i na razini ponasanja mimika intonacija napad i bijeg Primjerice kada nas je strah znojimo se i drhtimo pokazujemo sli nu mimiku lica i bjezimo
Jos jedna univerzalna ljudska karakteristika neovisna o kulturi je inhibicija reakcije ili odre ena mjera emocionalne kontrole regulacije Primjerice ljudi mogu svoje emocije nepokazati zako iti inhibirati dok toga nema kod zivotinja jer to njima nije bioloski uro eno Na primjer strah nas je na usmenom ispitu ali to ne pokazujemo profesoru
Postoje i univerzalni razlozi za emocionalnu reakciju i univerzalno uzbu uju e emocionalne situacije odba enost prijetnje rivaliteta dobre lose vijesti odvajanje ro enje smrt odnosi s drugima druzenje susretanje sa strancima seks glazba uspjeh neuspjeh u situacijama postignu a Na primjer ljudi su sretni kada im se rodi dijete a zalosni kada im netko umre sretni su kada imaju nekoga de ka curu a nesretni kod prekida
Postoji univerzalnost dimenzija procjene situacije. To znači da iste emocionalne situacije dovode do jednakih procjena tri dimenzije emocija : ugoda, očekivanost i pravednost, u različitim kulturama. Na primjer, dobijete 5 iz ispita, drago vam je, očekivali ste to jer ste mnogo učili, smatrate da ste 5 zasluzili i da vam je pravedno dana.
Koja su četiri aspekta emocionalnog dozivljavanja/ponasanja pod
utjecajem specifičnosti pojedine kulture, prema autorima Mesquita i
Frijda (1992.). Opisite i navedite primjere.
Izvori razlika među kulturama u emocionalnim pojavama su :
S obzirom na procese regulacije emocija (kontrola impulsa i izrazavanja) kulture se razlikuju po normama emocionalnog dozivljavanja i izrazavanja, tj. u definiranju sto je drustveno prihvatljivo ponasanje.
Drustvene se norme prenose socijalizacijom i odgojem pa je primjerice u Italiji dopusteno vikati, glasno govoriti i za takvo se ponasanje djeca ne kaznjavaju jer su tako odgajana, dok je u Njemačkoj drugačije. Slično tome, kod nas se za stolom ne smije mljackati i treba se jesti zatvorenim ustima, dok je u Japanu norma da se mljacka, srče i bude glasan za stolom jer je to znak pristojnosti.
U nekim kulturama rituali dopustaju pokazivanje emocija, a istodobno omogućuju i nepokazivanje vlastitih emocija. Primjerice, Beduini smiju izrazavati emocije "slabosti" samo među prijateljima i to u obliku pjesme "ghinawa". Kod izrazavanja tuge, primjerice na sprovodu, nije dopusteno trganje odjeće i posipanje pepelom.
Rituali omogućuju i drustveno dopustene patoloske oblike ponasanja. Na primjer, amok agresivni sindrom karakterističan za Novu Gvineju dopusta izraze divlje agresije. Do amoka dolazi u represivnim drustvima gdje se pojedincu dopusta malo slobode pa odjednom "poludi" i onda odlazi u sumu gdje se smiruje. Kasnije se vraća i ne sjeća (nesvjesnost u pojedinca) se sto se dogodilo, a drugi to ni ne spominju.
Kulture se razlikuju i prema tome koliko im je neka emocionalna situacija vazna (fokalna). Na primjer, gubitak statusa, dostojanstva ili časti je jako fokalan (vazan) u kulturama Bali, Java, Japan i izaziva intenzivan dozivljaj stida, dok na Zapadu isti dozivljaj stida nije toliko fokalan.
Utku Eskimima je srdzba fokalna. Oni zbog straha od srdzbe s negodovanjem gledaju na tuđu srdzbu i reguliraju je izbjegavanjem. Boje se srdzbe i srditih misli zbog posljedica koje izazivaju. Zbog toga je srdđba rijetka, iako je fokalna.
U nekim se pak kulturama preljub zene strogo kaznjava. Zena koja je počinila preljub mora ispeći kruh, staviti ga na glavu i onda je muz sjekirom udari. Muz kaznjava jer se kao fokalna karakteristika kulture smatra čast muskarca.
Različite kulture različito procjenjuju emocionalnu situaciju. Za nevjeru muza Japanke dozivljavaju krivnju (to je specifično za Japan). Tamo zene sluze muzu poput gejse, a njihova im nevjera pokazuje da nisu bile dovoljno dobre pa osjećaju krivnju. U drugim bi kulturama nevjera muza izazvala osjećaj bijesa ili pada samopostovanja.
Kulture se jos razlikuju po lokusu kontrole (tendenciji procjenjivanja izvora emocionalnog događaja s moralnog stanovista i vise sile). U nekim kulturama ljudi smatraju da je zao duh usao u čovjeka pa ne osjećaju bijes prema njemu. Nije kriv on, već zao duh, visa sila (vanjski lokus kontrole), dok je kod nas na Zapadu svatko odgovoran za svoja djela (unutarnji lokus kontrole).
Kakav je emocionalni smisao rituala i ritualnog ponasanja, prema
autorima Mesquita i Frijda (1992.). Navedite primjere iz literature i iz
zivota.
Rituali definiraju drustveno pozeljno ponasanje. Oni dopustaju pokazivanje emocija, a istodobno omogučuju nepokazivanje vlastitih emocija (npr. ritualnim trganjem odjeće izrazava se tuga, postoji i ritualno posipanje pepelom).
Među Beduinima je izrazavanje emocija "slabosti" (tuga, bijes) dopusteno jedino među prijateljima i to pomoću pjesme koja se zove ghinawa. Te pjesme predstavljaju rituale koje spasavaju pojedinca od sramote (da pokaze npr. bijes sto znači da ne kontrolira svoje emocije).
Ritual označava prekretnicu u zivotu i njime se zatvara jedna zivotna cjelina (npr. vjenčanje). Rituali omogućuju i drustveno dopustene patoloske oblike ponasanja. Na primjer, amok agresivni sindrom karakterističan za Novu Gvineju dopusta izraze divlje agresije. Do amoka dolazi u represivnim drustvima gdje se pojedincu dopusta malo slobode pa odjednom "poludi" i onda odlazi u sumu gdje se smiruje. Kasnije se vraća i ne sjeća (nesvjesnost u pojedinca) se sto se dogodilo, a drugi to ni ne spominju. To su oblici emocionalnog rasterećenja i izbjegavanja socijalnih obaveza u drustvima socijalne represije. Smatra se da je u čovjeka usao zao duh. Takvi pojedinci nisu opasni, samo pokazuju da im je previse, a drustvo to tolerira. I na Zapadu se mnogi ljudi tako osjećaju, ali nemaju takav drustveno dopusteni mehanizam za pokazivanje agresije.
Kod nas se npr. ubiju jer ne mogu vise izdrzati ili se okreću kriminalu. Na sportskim je utakmicama dopusteno izrazavanje emocija u obliku glasnog vikanja, ali kad se počnu tući to onda vise nije drustveno pozeljno .
106. Sto je drustvena sredisnja vaznost (fokalnost) pojedine emocionalne situacije, prema autorima Mesquita i Frijda (1992.). Navedite primjere.
Kulture se razlikuju prema tome koliko im je neka emocionalna situacija vazna (fokalna).
Na primjer, gubitak statusa, dostojanstva ili časti je jako fokalno (vazno) u kulturama Bali, Java, Japan i izaziva intenzivan dozivljaj stida, dok na Zapadu isti dozivljaj stida nije toliko fokalan.
Utku Eskimima je srdzba fokalna. Oni zbog straha od srdzbe s negodovanjem gledaju na tuđu srdzbu i reguliraju je izbjegavanjem. Boje se srdzbe i srditih misli zbog posljedica koje izazivaju. Stoga je srdzba rijetka iako je fokalna.
U nekim se pak kulturama preljub zene strogo kaznjava. Zena koja je počinila preljub mora ispeći kruh, staviti ga na glavu i onda je muz sjekirom udari . Muz kaznjava jer se kao fokalna karakteristika kulture smatra čast muskarca.
U kojem emocionalnom području postoji sličnost, a u kojem razlike
između muskaraca i zena, prema rezultatima istrazivanja (Keltner i
Kring, 1998).
Svakodnevna zapazanja govore da su zene "emocionalnije" od muskaraca. Međutim, vazno je pitanje je li to stavrno tako i je li to potvrđeno u sva tri emocionalna aspekta.
Područje izrazavanja
Većina istrazivanja pokazuje da su zene emocionalno izrazajnije od muskaraca i pokazuju vise smjesaka, gestikuliranja, mimike, točnosti komunikacije i samoiskaza izraza. Veća emocionalna iszrazajnost zena u odnosu na muskarce potvrđena je za sve emocije. Moguće objasnjenje nalaza je da mozda muskarci jače dozivljavaju emocije nego sto ih pokazuju, zbog razlika u socijalizaciji dječaka i djevojčica. Razlike se stoga vjerojatno odnose na izrazavanje, a ne na dozivljavanje.
Područje emocionalnog dozivljavanja
Rezultati o razlikama muskaraca i zena u dozivljavanju nisu jansi. Nije jasno provjereno je li veća ekspresivnost povezana i s jačim dozivljajem. Čini se da nije i da nema razlika u intenzitetu emocionalnog dozivljaja muskaraca i zena.
Fizioloska sastavnica
Zene koje su izrazajnije manje pokazuju fiziolosko uzbuđenje (reagiraju "na van"), a muskarci koji su manje izrazajni pokazuju veće fiziolosko uzbuđenje (reagiraju "na unutra").
Kako mozete objasniti uzroke razlika između muskaraca i zena u
emocionalnoj izrazajnosti. Navedite primjere iz svakodnevnog zivota.
Većina istrazivanja pokazuje da su zene emocionalno izrazajnije od muskaraca i pokazuju vise smjesaka, gestikuliranja, mimike, točnosti komunikacije i samoiskaza izraza. Veća emocionalna izrazajnost zena u odnosu na muskarce potvrđena je za sve emocije. Moguće objasnjenje nalaza je da mozda muskarci jače dozivljavaju emocije nego sto ih pokazuju, zbog razlika u socijalizaciji dječaka i djevojčica. Razlike se stoga vjerojatno odnose na izrazavanje, a ne na dozivljavanje.
Primjerice, često majke i očevi dječacima govore da ne plaču kao curice, da moraju biti hrabri i jaki te oni stoga ove emocije manje izrazavaju nego zene i kad odrastu.
Kakav su rezultat istrazivanja o spolu i emocionalnosti dobili Buck i
suradnici (1974).
Buck i suradnici (1974) nasli su zanimljiv odnos spola, ekspresije i fiziologije : zene koje su izrazajnije manje pokazuju fiziolosko uzbuđenje (reagiraju "na van"), a muskarci koji su manje izrazajni pokazuju veće fiziolosko uzbuđenje (reagiraju "na unutra").
Navedite sazetak istrazivanja o emocionalnosti i spolu, koji su dali
Keltner i Kring (1998).
Keltner i Kring (1998) naveli su opće zaključke o musko - zenskim emocionalnim razlikama :
zene pokazuju veću emocionalnu izrazajnost
veća emocionalna izrazajnost nije povezana sa jačim sunjektivnim dozivljajem
muskarci pokazuju veće fiziolosko uzbuđenje od zena (EDR)
vise muskaraca reagira "na unutra", vise zena reagira "na van"
Opomena pred isključenje: Pitanje 82. Ne postoji literatura! Pitanja 83. i 84. - nemogućnost očitavanja s Marinićeve diskete. Čekamo SMS odgovor! Pitanje 86. Fali dio kopirane literature. Pitanje 94. i 95. jos nismo učili, a pitanje 102. Uz sve kognitivne napore nismo uspjeli prokuziti.
|
